Srušena crkva hrvatskih iseljenika

Čitam ovih dana: „Srušili crkvu i u njoj otvorili kockarnicu.“ Srušena crkva je doista vijest, no za novinara, urednika ili vlasnika tiskovine vjerojatno još nedovoljno atraktivna pa je u srušenoj (!) crkvi trebalo otvoriti kockarnicu.

Crkva sv. Nikole u Pittsburghu

Vijest je to koja zaslužuje osvrt. Samo na što: na srušenu crkvu ili na crnilo u medijima? Na srušenu crkvu! Crnilo u medijima odavno nije vijest, dok se crkve ipak ne ruše svaki dan. Osobito ne u SAD-u, koje doduše jesu jedno od najsekularnijih društava, ali su – gle paradoksa (!?) – jedna od najreligioznijih „kršćanskih“ nacija. Osim toga crkve uvijek doživljavamo kao nešto staro, a to je u mladoj Americi na cijeni. Dakle: prošloga mjeseca u Pittsburghu (North Side), Pennsylvania, SAD, srušena je monumentalna crkva Sv. Nikole posvećena 1901. Crkva je, naime, zbog smanjena broja župljana postala preskupa za održavanje (1800 dolara mjesečno) pa ju je biskup David A. Zubik (poljsko-slovačkog podrijetla) odlučio srušiti. Nikakvi argumenti protiv rušenja nisu pomogli, pa ni 250.000 dolara otkupnine koju su ponudili vjernici. Argumenti biskupove kalkulacije bili su neosporivi: na uloženih 350.000 dolara, koliko stoji rušenje crkve, Crkva će, prodajom atraktivnoga terena, dobiti oko milijun dolara.

Samo rušenje nije se dogodilo preko noći. Zbog dotrajalosti, skupa održavanja i smanjenja broja župljana crkva je zatvorena već 2004. Od tada pa do prije mjesec dana trajala su nastojanja za njezino očuvanje ili makar za prenamjenu za neki primjereni sadržaj. Za to su se bile založile neke udruge civilnoga društva pa i same gradske vlasti. Njima se pridružilo i hrvatsko veleposlanstvo, no ništa nije pomoglo. Došli su bageri i odradili posao kao da je riječ o nekoj bespravno sagrađenoj kući za odmor na Viru ili Rogoznici.

Hrvatsko veleposlanstvo – nije li ono zalutalo među „zaštitare“ ove crkve? Nije! Srušena crkva Sv. Nikole najstarija je župna crkva hrvatskih iseljenika uopće! Ona je stoga nezaobilazna činjenica ne samo o vjerskom životu nego i u društvenom okupljanju Hrvata u prekomorskim zemljama. Uostalom ideja za utemeljenje župe i gradnju crkve Sv. Nikole rodila se u sklopu Hrvatskog podupirajućeg društva Ante Starčević, koje je preteča hrvatskoga fraternalizma u SAD. (Iz njega će se razviti Hrvatska narodna, odnosno Hrvatska bratska zajednica.)

Uz župu i crkvu Sv. Nikole u Pittsburghu vezuje se djelovanje mnogih osoba iz hrvatske povijesti, poput Josipa Jurja Strossmayera, kojem su se iseljenici obratili za pomoć, a on im je, uz topli odgovor, poslao svećenika svoje biskupije Josipa Dobroslava Božića.

Nema, dakle, nikakve sumnje da je s crkvom Sv. Nikole srušen spomenik koji je važan kako za Hrvatsku, tako i za SAD. Hrvatsku povijest nemoguće je rekonstruirati i ocjenjivati bez njezina iseljeništva, koje već stoljeće i pol, izravno i neizravno, sudjeluje u njezinu cjelokupnom životu. A što tek reći o Americi, koja se ponosi svojim etničkim mozaikom?

Pitam se: gdje su za vrijeme ovih događaja bili multikulturalisti? Za njih je multietničnost ne splet okolnosti koje treba uvažavati, nego vrijednost koju treba braniti i kad je više nema. Na primjer: kada iz jednog mjesta nestane i posljednji pripadnik neke manjine koja je nekada tu živjela, mjesto je mora čuvati u memoriji kroz neki spomenik, naziv ulice, trga… Lijepo! Ali zašto onda rušiti još funkcionalne spomenike samo zato jer su „skupi za održavanje“? „Guliveri riječi, Liliputanci djela“, rekao bi na to Tenžera.

Od multikulturalista bliži mi je Tielhard de Chardin. Prema njemu „nijedna se ljudska misao ne gubi“ jer se oko nje stvara „neki misaoni omotač“. To se osobito odnosi na ljubav, koja stvara „neki toplotni ovoj oko čovječanstva“. Ti ovoji, omotači, omogućuju da sve dosadašnje misli i ljubavi „zrače u sadašnji čas“.

Zamislimo s koliko su ljubavi i odricanja radnici iz čeličana i rudari prije 112 godina gradili crkvu Sv. Nikole? Zamislimo koliko je molitvi, zahvala, strepnji, nada… izneseno na tom mjestu? Je li moguće da je sve to smrvljeno pod gusjenicama bagera? Doista bi bilo lijepo vjerovati da će hrvatska crkva Sv. Nikole u Pittsburghu nastaviti emitirati dobre vibracije o kojima govori Tielhard de Chardin. No još bi važnije bilo znati da tako brzo neće doći na red za rušenje druga hrvatska crkva Sv. Nikole (!) u Pittsburghu – ona s freskama Maksimilijana Vanke.