Marinković između arhaike i postmoderne

U povodu stogodišnjice rođenja klasika hrvatske književnosti Ranka Marinkovića i 530 godina od tiskanja prve hrvatske inkunabule u Društvu hrvatskih književnika 22. veljače održana je tribina Arhaika i postmoderna. Na tribini sudjelovali su predsjednik DHK Božidar Petrač i akademik Ante Stamać, koji su govorili o Ranku Marinkoviću, te akademik Stjepan Damjanović osvrtom na hrvatski prvotisak – Misal po zakonu Rimskog dvora. Svečanu tribinu uljepšala je dramska umjetnica Suzana Nikolić čitanjem ulomaka Marinkovićeva Traktata o ruci.

U obraćanju nazočnima predsjednik DHK-a govorio je o Marinkoviću kao kapitalnom književniku, nazvavši ga velikim imenom hrvatske kulture, ali i o Misalu, koji je okarakterizirao kao vrhunac glagoljaške djelatnosti. Opisujući Marinkovića, njegov stil, izvore nadahnuća i uzore, Petrač se osvrnuo na autorov književni rad, ponekad ogled arhaike i postmodernizma, a ponekad okarakteriziran isprepletanjem jednoga i drugoga i kao takav intertekstualan i metatekstualan. Nabrajajući djela iz Marinkovićeva opusa Petrač je spomenuo kako je riječ o neveliku opusu, barem što se količine tiče, ali zato iznimno vrijednu, koji pripada samu vrhu hrvatske i europske književnosti. Među nekolicinom vrijednih djela posebno se ističu književnikova tri vrhunska djela različita žanra: roman Kiklop, novele Ruke i drama Glorija.

Govoreći o Marinkoviću, Ante Stamać opisao je vlastito iskustvo s književnikom, osvrnuvši se na njegova dva djela: novele Ruke i Traktat o ruci iz knjige Nevesele oči klauna. Kao i prethodnik, akademik je također govorio o stilu pisanja slavnoga Višanina, kao i o čovjeku koji je bio od velikoga utjecaja na Marinkovićev rad – Tinu Ujeviću.

Akademik Damjanović podsjetio je okupljene na naš prvotisak, koji s 219 listova pisanih crnom i crvenom bojom svjedoči o društvenom, gospodarskom, kulturnom i intelektualnom potencijalu Hrvata, tim više što Misal nije napisan latinicom, već uglatom glagoljicom i hrvatskim jezikom, umjesto latinskoga. Govoreći o važnosti Misala akademik je naglasio kako nije potrebno nikakvo posebno filološko znanje da se objasni važnost prvotiska, već se treba samo zamisliti i sjetiti se kako su se knjige prije pisale rukom, što je bio vrlo spor, rijedak, ali i skup proces. Unatoč tomu što je nepoznato mjesto gdje je Misal tiskan, tko su njegovi naručitelji i koji je izvor financiranja (jedini je podatak u kolofonu datum kada je tiskanje bilo dovršeno), Damjanović napominje kako ostaje činjenica da je riječ o jednoj od najljepše tiskanih inkunabula koja bi zajedno s replikom Bašćanske ploče trebala krasiti svaku školsku učionicu.