Barezin povratak

Na posljednjem koncertu Majstorskoga ciklusa HRT-a Simfonijski je orkestar HRT-a ponovno muzicirao pod vodstvom svojega bivšeg šefa dirigenta, maestra Nikše Bareze. Nakon što su prije godinu i pol sporazumno raskinuli ugovor prije isteka mandata, Bareza i orkestar prvi su put obnovili suradnju koja je od osamostaljenja Hrvatske do 2011. trajala čak puna dva desetljeća. Od prvoga ponovnog susreta s glazbenicima maestro nije krio zadovoljstvo i posebno srdačno pozdravio cijeli orkestar. „Kod pozdrava rekao sam damama i gospodi da sam stvarno počašćen biti ponovno za pultom Simfonijskog orkestra HRT-a, koji iznimno cijenim i znam sve njegove kvalitete, tako da mi je drago da mogu ovaj program s njime napraviti. Obilježavamo dvije obljetnice i izvodimo djelo koje, koliko znam, Simfoničari još nisu izveli“, rekao nam je Bareza netom prije koncert, aludirajući na popularne Enigma varijacije Edwarda Elgara kojim je završio općenito raritetan program u znaku okruglih skladateljskih obljetnica rođenja: 140. hrvatskoga skladatelja Blagoja Berse i 100. engleskog skladatelja Benjamina Brittena.

Nikša Bareza pred simfoničarima HRT-a / Snimio Dario Njavro

Bila je to iznimna prigoda da posjetitelji Lisinskog, kao i slušatelji Trećeg programa Hrvatskog radija, čuju rijetko izvođen prvi dio Bersina simfonijskog diptiha, Sablasti, koje u njegovim Simfonijskom diptihu prethode antologijskim Sunčanim poljima. Dok su Polja najizvođeniji primjerak hrvatske glazbe, njihov prethodnik, prvi dio višestavačnoga ciklusa simfonijskih pjesama koji se trebao zvati Moja domovina, a koji Bersa nikada nije dovršio, gotovo je sasvim zaboravljen. Zamišljen kao uvod u Sunčana polja, simfonijski stavak Sablasti nastao je poslije njih, 1926, kao posljednja Bersina orkestralna skladba. Simfoničari su osnaženi pojačanom skupinom udaraljki i strojem za vjetar zorno dočarali skladateljev turbulentni duh njegova glazbenog opisa stare legende s otoka Hvara, uz sudjelovanje članova Tamburaškog orkestra HRT-a u pastoralnom završetku uz dvojnice i brač. Glazbom najavljena Sunčana polja koja jednostavno zaziva otvoreni kraj s poznatom temom, na programu koncerta je zamijenila tehnička stanka za smještaj klavira usred orkestra. U solističkoj je točki večeri za izvedbu Brittenova mladenačkog Klavirskog koncerta Bareza angažirao svojega dugogodišnjeg suradnika, austrijskog pijanista s međunarodnom karijerom Markusa Schirmera, umjetnika britke geste, dinamične i zabavne fraze koji spremno otkriva sve svoje interpretacijske adute, virtuoznost, ujednačenost i jasnoću tonskih brzaca, ali i razrađenu boju, te emotivnu dubinu tona. Sposobnost brze prilagodbe drukčijem skladateljskom habitusu u trenu je pokazao u poduljem dodatku, snenom ozračju jednako rijetko izvođene Mađarske melodije Franza Schuberta u kojemu je do punog izražaja došla kontrastna blagost klavira pod njegovim prstima. Orkestar je u prvom planu opet bio u romantiziranim Enigma varijacijama Edwarda Elgara, gdje je u četrnaest karakternih razrada uvodne teme koje portretiraju likove iz skladateljeva života ponovno oduševio majstorski spoj maestra i simfoničara HRT-a.