O Ranku Marinkoviću akademski i popularno

Uz događaje vezane uz proučavanje ostavštine velikoga hrvatskoga književnika, na Visu će nastupiti popularne grupe, održat će se projekcija televizijske drame Karneval i predstave – Albatros, večer razgovora nešto ležernija od uobičajene, više okrenuta dojmu nego analizi, profesionalne kazališne predstave…

Da je živ, Ranko Marinković, veliki hrvatski književnik, majstor groteske i dramske napetosti, veliki meštar poniranja u ljudsku dušu, a ponad toga i akademik i matičar, 22. veljače napunio bi točno stotinu godina. Budući da u gradu Visu postoji Memorijalna zbirka Ranko Marinković, odlučeno je da će se organizirati manifestacija kojom bi se taj veliki datum obilježio. Godišnjice su najčešće zamišljene kao simpoziji, kao razmjena eseja koje ugledni profesori čitaju jedni drugima, i tu prestaje svaki doživljaj. Iako veliki književnici, a Ranko Marinković to svakako jest, zaslužuju poštovanje i uvažavanje, analizu i vrednovanje, oni trebaju i nešto ležernosti, nešto raznolikost, nešto zabave, uostalom.

Ranko Marinković – majstor groteske i dramske napetosti

Polazeći od tih premisa događanje na Visu od 22. do 25. veljače bit će organizirano kao trodnevna multimedijalna manifestaciju namijenjena istraživačima, ali i srednjoškolcima, studentima, njihovim mentorima i svekolikoj zainteresiranoj javnosti. Uz događaje vezane uz proučavanje ostavštine velikoga hrvatskoga književnika, na Visu će nastupiti popularne grupe, održat će se projekcija televizijske drame Karneval i predstave – Albatros, večer razgovora nešto ležernija od uobičajene, više okrenuta dojmu nego analizi, profesionalne kazališne predstave...

U manifestaciji će sudjelovati velik broj gimnazijalaca. Oni će in situ imati prigodu proučavati djelo velikoga hrvatskoga književnika i akademika. Vidjeti prostore koji su ga nadahnuli – od samostana na poluotoku Prirovu do crkve Sv. Ciprijana i Justine na drugom kraju grada Visa – u njegovu rodnom Kutu. Moći će doživjeti prostore koje je opisao, osjetiti dah i duh tih kala i prozora, susresti ljude koji su potomci onih koje je autor opisao. Multimedijalni pristup dat će novu dimenziju riječi – sliku, ali i glazbu, muk, dojam, atmosferu.

Iako Memorijalna zbirka Ranka Marinkovića nije ustanovljena bez poteškoća, ona danas uspješno i dostojanstveno njeguje uspomenu na velikoga hrvatskog književnika. Marinković se time na pravi način vraća zavičaju povezujući ujedno i cijelu Hrvatsku svojim djelom. Zbirka posjeduje podosta knjiga, šah na kojem je književnik igrao u HKK-u u Zagrebu, obiteljska stabla obaju roditelja. Posebno su atraktivni plakati brojnih predstava – od prve do trenutno posljednje Glorije, ali tu su i mape s raznovrsnom građom, članci objavljeni u periodici o Ranku i njegovim djelima (donacija NSK-a), zatim djela tiskana u Matici hrvatskoj, kao i Marinkovićevo pismo upućeno predsjednici Ogranka Matice hrvatske u Visu o tome „kako je književnikom postao čitajući izdanja MH“!

Videosoba dio je viške Zbirke na koju su autori postava osobito ponosni. U njoj je pohranjen dio fonda HRT-a i danas svatko može uroniti u svijet Zagrljaja, Anđela, Albatrosa uz glazbu Arsena Dedića.

Godišnjica Marinkovićeva rođenja ne može i ne smije proći bez kazališta. Tako u Visu gostuju Teatar ITD s Glorijom, HNK iz Varaždina s Rukama te KU Kufer s Maestrovom smrti. Redatelji su to koji imaju svoju viziju, i Saša Božić i Dubravko Torjanac i Krešo Dolenčić, a predstava HNK Varaždin imat će i svoju višku praizvedbu. Riječ je o jedinstvenom događaju i za domaćine i za goste. Publika s cijeloga otoka Visa, a posebno mladi, imat će priliku gledati izvedbe triju profesionalnih kazališta, a glumci će moći opipati bilo publike na dalekom otoku, rodnom mjestu autora čije rečenice izgovaraju i misli interpretiraju.

Dio će svoga nastupa grupa glumaca koja dolazi na Vis odati počast svome profesoru vezati uz Marinkovićevu dramu Pustinja. Na pozornici viškoga Hrvatskoga doma nastupit će Anja Šovagović Despot, Joško Ševo, Vedran Mlikota, Igor Mešin, Špiro Guberina... Ti će glumci dio svoje karizme, osobnosti i znanja ugraditi u sjećanje na svoga profesora dramaturgije. To budi nadu u svijet koji se sjeća, koji ne zaboravlja, koji poštuje prave vrijednosti i prave ljude.