Mladi talenti

Osmoga veljače Zagrebačka filharmonija donijela je još jedan koncert unutar ciklusa u kojemu programe razmjenjuje sa Slovenskom i Beogradskom filharmonijom. Uz hrvatsku sopranisticu Mariju Kuhar Šoša i srpskoga baritona Ipču Ramanovića, kojima se pridružio i Filharmonijin član, sjajan prvi violončelist orkestra, Jasen Chelfi, mlađi je naraštaj glazbenika predvodio venezuelski dirigent Rafael Payare, nakon Gustava Dudamela novi mladi maestro iz te južnoameričke zemlje u središtu svjetske pozornosti. I on je izdanak slavnoga venezuelanskog sustava glazbenog školstva, El Systema, koji neprestano izbacuje nove glazbene zvijezde. Po novom se primjenjuje i u nekim drugim zemljama izvan Južne Amerike, primjerice u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Italiji i Švedskoj. Riječ je o nacionalnom sustavu orkestara koji na tisuće mladih i djece diljem Venezuele udaljuje od narkomanije, kriminala, besposličarenja i siromaštva. U zamjenu za to nudi im besplatne satove iz glazbe u dobro organiziranoj mreži pedagoških jedinica. Poduka je besplatna i svima dostupna, a od djece se jedino traži da pristanu svirati u ansamblima. Čim su svladala osnove instrumenta, djeca već nakon godinu ili dvije učenja stečena znanja prenose na mlađe kolege, pridošlice, pri čemu se razvija osobito zdrav kompetitivan i kolegijalni odnos. Payare je prije dirigentske karijere na koju ga je uputio sam osnivač El Systema, pijanist, dirigent i ekonomist José Antonio Abreu, bio solo hornist najpoznatijeg orkestra tog sustava, Simon Bolivar, od njegova osnutka 2001. Odskočna je daska u njegovoj europskoj karijeri pobjeda na prošlogodišnjem međunarodnom dirigentskom natjecanju Nicolai Malko, koje se održalo u Kopenhagenu. Predsjednik ocjenjivačkog suda bio je Lorin Maazel, a nagrada je uz novčani iznos od 20.000 eura donijelo angažman u čak 25 europskih simfonijskih orkestara u sljedeće dvije sezone.

Venezuelanski dirigent Rafael Payare vodi Zagrebačku filharmoniju / Snimio Tomislav Čuveljak

Ovaj je put bio red na Zagrebačku filharmoniju, nakon Slovenske i prije Beogradske, u spomenutom zajedničkom ciklusu. Zanimljivo je da su u programu sudjelovali isti pjevači koje je prvi u ljeto 2011. povezao sam Zubin Mehta na koncertu s Beogradskom filharmonijom u Dubrovniku na otvaranju festivala Rachlin i prijatelji. No koncert koji je sada u Zagrebu pod naslovom Mladi talenti obećavao mnogo, nije uspio ispuniti ni očekivanja ni dvoranu Lisinski, koja se inače redovito napuni u ostalim ciklusima. Dok su prije godinu i pol isti pjevači uistinu zablistali u duetu iz Mozartova Don Giovannija na otvorenoj sceni pozornice pred Kneževim dvorom, uz snažnu simboličku poruku, taj ljetni bljesak nije bio dovoljan uvid u njihove realne potencijale za cjelovečernji koncert opernih arija. Dok je naša subretna sopranistica blistala u mocartijanskom zapjevu Zerline iz iste opere, njezin je sjajni anđeoski glas odveć tanak čak za ulogu Norine u Donizettijevu Don Pasqualeu, a kamoli za punokrvni lik skladateljeve tragične Lucije di Lammermoor. No dok je ona još oduševljavala čistoćom intonacije i sjajnim visinama, njezin srpski kolega, mučeći se bojom i intonacijom, kao da je zalutao na koncert opere gala, kako u Mozartovim i Donizettijevim arijama, tako i u Gounodovoj ariji Valentina. Vrhunac večeri bio je instrumentalna točka, Fantazija Saverija Mercadantea s temom iz Donizettijeve opere Lucia di Lammermoor, gdje se iz Filharmonije kao solist izdvojio njezin izvrsni prvi violončelist Jasen Chelfi, dok je program završio korektnom ali nedovoljno dinamičnom izvedbom baletnih stavaka iz Gounodova Fausta u kojima je maestro Payare iskazao tek dobro uvježbane dirigentske manire.