Kazališni globus - svijet

Lepage se zaigrao kartama

London – Čarobnjak suvremenog kazališta Robert Lepage predstavio se u Londonu novom premijerom, prvim dijelom tetralogije Igrajući karte (Playing Cards).

Događaj mjeseca u Londonu kritičare je očarao tehničkim mogućnostima i fascinantnom vizualnošću predstave, ali i zbunio njezinim intelektualnim ishodom. Prvi dio nove Lepageove tetralogije događa se u Las Vegasu 2003, u vrijeme početka invazije na Irak i ispleten je oko nekoliko sudbina: mladenaca, sobarice, televizijskoga producenta, ovisnika o kocki, vojnika koji se u blizini pripremaju za rat... Iako puna citata iz omiljenih Lepageovih filmova vješto pretvorenih u kazališni jezik i sa začudnim scenografskim obratima, predstava je ipak ostavila neke dvojbe. Izbor Las Vegasa kao kockarske meke Zapada zasmetao je dijelu kritike, koji ga smatra ponešto tendencioznim. I sam dramski predložak ima slabosti, zapisali su, ali su svi ugodno iznenađeni činjenicom da tridesetak karaktera igra samo šestero glumaca, i to na izniman način. U svakom slučaju, možda i zbog velikih očekivanja, dojmovi s premijere nisu iskazali osobito oduševljenje.

Kako su majmuni napisali Hamleta

New York – Dvadeset godina nakon praizvedbe serija jednočinki Davida Ivesa naslovljena All in the Timing doživjela je novu premijeru u produkciji Primary Stages na off-Broadwayu. U režiji Johna Randoa predstava je izazvala pravo oduševljenje, podsjetivši još jednom na genij neobičnoga pisca, koji je kadar napraviti urnebesnu komediju koja se naslanja na poznatu Einsteinovu teoriju relativiteta. Ives kombinira grubi humor i visokointelektualne dosjetke, slapstick i sofisticirane misli, sve u seriji jednočinki ispunjenih apsurdom i grubom realnošću. I ovaj put najzabavnija je jednočinka u kojoj tri majmuna, dokazujući upravo Einsteinove teze, lupajući po pisaćim strojevima kad-tad, sasvim slučajno, moraju napisati Hamleta. U odličnoj režiji i nadahnutoj izvedbi mladih glumaca All in the Timing postala je ugodno i pomalo neočekivano kazališno iznenađenje u svijetu velikih komercijalnih produkcija s kojima se mora natjecati za naklonost publike.

Na bastionu klasike

Pariz – Comédie Française i dalje je posvećena klasičnim djelima, ne samo francuskog repertoara, uz rijetke izlete u suvremenost. Shakespeareovi Troilo i Kresida u režiji poznatoga glumca a posljednjih godina i

redatelja Jeana Yvesa Rufa posljednji su premijerni doprinos njegovanju klasičnoga repertoara. Komad koji na Shakespeareov način komentira Homerove epizodiste miješa žanrove drame, komedije i farse, ali i stih i prozu. Kao takav uvijek je izazov za redatelja i glumce, a da klasika ne mora uvijek biti i tradicionalno interpretirana pokazuje i ova predstava.

O vranama i uvredama

Moskva – Jedan od najbizarnijih i najčudesnijih ruskih pisaca Danijel Harms često doživljava scenske interpretacije, a posljednja ruska naslovljena je Vrana s četiri noge i premijerno je prošloga tjedna izvedena u moskovskom Kazalištu mladoga gledatelja u režiji Pavla Artemjeva. Poznata priča o vrani s četiri noge (iako ih zapravo ima – pet) koju vrijeđa lisica nazivajući je svinjom šlagvort je za kazališnu predstavu koja govori o agresivnom svijetu u kojem je uvreda drugoga postala opće mjesto komunikacije. Kombinirana od više Harmsovih kratkih priča, predstava se skladno stapa u dramaturšku cjelinu koja na scenu donosi brojne karaktere iz ruske svakodnevice. Ova studentska produkcija nastala je kao ispit na Akademiji kazališnih umjetnosti da bi onda zbog svoje originalnosti bila dorađena i stavljena na repertoar profesionalnog kazališta. Vrana s četiri noge još je jednom podsjetila na svevremeni genij jednoga, blago rečeno, čudnog pisca, a na ruske scene donijela je svježinu studentske energije, ali i ozbiljnu kritiku današnjega društva.