Dostojan primjer natjecateljima

Večer uoči početka jubilarnoga 10. međunarodnog violinističkog natjecanja Vaclav Huml održana od 8. do 15. veljače, pred okupljenim kandidatima i brojnom publikom, uz Simfonijski orkestar HRT-a u njegovu Majstorskom ciklusu nastupio je svjetski poznat ruski violinist Viktor Tretjakov.

Viktor Tretjakov s koncerta Majstorskog ciklusa / Snimio Mirko Cvjetko

Odziv mladih violinista od 16 do 30 godina ove je godine najveći dosad: od prijavljenih 79 natjecatelja iz 27 zemalja svijeta natjecanju je na kraju pristupilo pedesetak. Prijavilo se i dosad najviše hrvatskih kandidata, njih čak osmero, a uz europske zemlje kroz Zagreb su ovih dana prošli i predstavnici Kine, Irana, Meksika, SAD-a i Brazila, a osobito iz Japana, Rusije i Južne Koreje. Jak odziv možemo zahvaliti činjenici da je Tretjakov kao jedan od najvećih violinista našega doba ove godine bio predsjednik ocjenjivačkog suda. Posebna je prigoda bila večer uoči početka natjecanja čuti ga kao solista na svečanom koncertu Majstorskog ciklusa HRT-a, jer posljednji je put u Zagrebu nastupio prije točno četrdeset godina, a u Hrvatskoj na Dubrovačkim ljetnim igrama 2003. godine.

U zadnje vrijeme koncertira tek u posebnim prigodama, a većinom se posvećuje pedagoškom radu kao profesor na Glazbenoj akademiji u Kölnu. I sam je 1966. pobijedio na važnom natjecanju; bilo mu je tek devetnaest godina kad je osvojio prvu nagradu na natjecanju Čajkovski u Moskvi, što mu je širom otvorilo vrata s obiju strana ondašnje željezne zavjese. Kako smo i očekivali, Tretjakov se u prvom dijelu večeri maestralnom izvedbom Brahmsova jedinoga violinskog koncerta (u D-duru, opus 77) uistinu potvrdio kao živa legenda i svojevrsni posljednji Mohikanac slavne ruske violinističke škole. Unatoč starijoj dobi i sve rjeđoj aktivnosti kao solist, pokazao je nevjerojatnu svježinu i energičnost u okvirnim virtuoznim stavcima. No ton njegove dragocjene violine posebno je zasjao u srednjem polaganom stavku (Adagio) i otkrio svu kvalitetu, svjetlost i otvorenost ljepote zvuka glazbala koje je 1772. sagradio talijanski graditelj Nicolň Gagliano. Taj dobitnik Reda za zasluge domovini kojim ga je nedavno u rodnoj Rusiji odlikovao predsjednik Putin, svojom je razrađenom tehnikom, do detalja oblikovanom artikulacijom i maksimalnim sviračkim angažmanom, dao najbolji mogući primjer najviših kriterija predstojećega natjecanja na kojemu je predsjedavao žiriju. Dodatka nije bilo, unatoč burnim ovacijama publike, te se večer nakon stanke nastavila glazbom u samostalnoj izvedbi domaćina, Simfonijskog orkestra HRT-a.

Dobitna je kombinacija tog ansambla i njegova donedavnoga šefa dirigenta, maestra Pavla Dešpalja, koja uvijek rezultira pouzdanim zvučnim skladom, iskonska kvaliteta njihova skupnog muziciranja, kao i pojedinih dionica. To je do punog izražaja došlo u maestralnoj 4. simfoniji Petra Iljiča Čajkovskog, nastaloj iste godine kada i Brahmsov violinski koncert (1878), što je bila prikladna poveznica između dvaju dijelova toga zaokruženog romantičnog orkestralnog programa.