Veliko otkrivanje posebnosti Hercegovine

Njezini pejzaži neodoljivo podsjećaju na francusku Provansu ili hrvatsku Istru. Po načinu života vrlo je slična susjednoj Dalmaciji.

Mnogo toga će vas podsjetiti i na ostale mediteranske krajeve – od Španjolske do Grčke. Ali ona je opet drugačija, j

edinstvena i neponovljiva jer ju je Bog obdario tolikom raznolikošću kakvu je teško susresti na tako malom prostoru.

Mnogi je doživljavaju kao zemlju kamena i sunca, rijeka i vinograda, smokava i duhana, pršuta i meda...

Na nju podsjeća miris ljekovitog bilja i pjesma zrikavaca, okus janjećeg mesa i planinskog sira.

Nju zapljuskuje Jadransko more i biju vjetrovi s bosanskih planina. U njoj se, kao nigdje drugdje,

dodiruju nebo i zemlja stvarajući jarku svjetlost neobičnih boja, koja

ovaj kraj čini gotovo mističnim. Dakako, riječ je o Hercegovini!

Božo Skoko:

Hercegovina – zemlja svjetlosti

Svatko tko je putovao zaleđem jadranske obale – od Dalmatinske zagore do Hercegovine – dobro zna kako je to jedno od najposebnijih područja u ovom dijelu Europe. Raznolikošću, osebujnošću, bogatom kulturnom i prirodnom baštinom, zanimljivom poviješću pa i mističnošću malo će koga ostaviti ravnodušnim. No upravo su ti krajevi posljednjih desetljeća bili prilično zanemareni te itekako opterećeni kojekakvim stereotipima, podcjenjivanjem pa i nerazumijevanjem, što je vrlo često proizlazilo iz posvemašnjega nepoznavanja posebnosti tih prostora. Zato smo ostali više nego ugodno iznenađeni kad je hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić nedavno objavila u Luxembourgu kako će Hrvatska zatražiti od Europske investicijske banke (EIB) financiranje prekograničnoga projekta s Bosnom i Hercegovinom, nazvana Jadranska Provansa. Ministrica Pusić sudjelovala je, naime, u Luxembourgu na sastanku Vijeća za opće poslove zemalja članica Unije te u Europskoj investicijskoj banci razgovarala s njezinim potpredsjednikom Antonom Ropom. Očito je dobila načelnu potporu ideji pa je pojasnila kako bi se tim projektom u zaleđu Jadrana, zajedno s Bosnom i Hercegovinom, razvijala potpuno nova turistička ponuda, temeljena na načinu života. „Prostor iza prvog planinskog lanca uz obalu apsolutno je atraktivan kao i neka od najpoznatijih područja u Europi, poput francuske regije Provanse“, rekla je ministrica, dodajući da bi se u tom području razvijao novi tip turizma, „koji nije turizam lokacije, nego turizam životnog stila, gdje ljudi dolaze da bi upoznali ukupni način života od kulture, gastronomije, tradicije, arhitekture, ljekovitog bilja itd.“

Percepcija opterećena stereotipima

Europa očigledno prepoznaje naše kvalitete i vrijednosti, čak i onda kad ih mi u potpunosti nismo ni svjesni. Dalmatinsku zagoru počeli smo otkrivati tek posljednjih godina, ali ta je percepcija nažalost još prilično opterećena suhoparnim stereotipima o zaostalosti i sirovosti te okrutnosti života u ovim pasivnim krajevima, unatoč velebnoj izložbi u Klovićevim dvorima, koja nam je prije nekoliko godina uspješno pokazala cjelokupno bogatstvo i kompleksnost kraja. No Hercegovina je proteklih godina prolazila još gore u urbanim kuloarima.

Sjećam se kako su nailazili na podsmijeh oni koju su prije koju godinu uspoređivali Hercegovinu s Provansom. Obično su ih dežurni komentatori znali pomalo podrugljivo opovrgnuti – a što dolje ima osim krša, kamena, šverca i eventualno Gospina svetišta u Međugorju!? Pritom je najžalosnija činjenica što velika većina tih komentatora nikada nije prešla granicu kod Metkovića, Vrgorca ili Imotskoga, kako bi se uistinu susrela sa stvarnošću. Za razliku od njih, milijuni inozemnih hodočasnika i turista iz cijeloga svijeta svake godine posjeti Međugorje i Mostar, a potom i druge dijelove ovog raznolikog kraja te postaju najbolji glasnogovornici ovog prostora na razmeđu Zapada i Orijenta, između Jadrana i bosanskih planina. Uostalom o tome svjedoči golemo zanimanje inozemnih nakladnika za ove prostore. Sve se češće hercegovački motivi pojavljuju na popularnim svjetskim vodičima, koji se bave skrivenim odredištima koja tek moramo otkriti.

Moderno i tradicionalno

No ovom prigodom moramo podsjetiti kako su i domaći autori Ivo Pervan, Božo Skoko i Boris Ljubičić dali golem prinos otkrivanju Hercegovine jedinstvenom fotomonografijom Hercegovina – zemlja svjetlosti, koja je posljednjih godina uvelike razbila stereotipe i pokazala regiju u potpuno drukčijem svjetlu. Zahvaljujući njima, čitatelji su konačno shvatili kako je Hercegovina i zemlja rijeka, vodopada i plodnih polja, kako ima svoje planine, ali i svoje more, kako su ovdje stasali najstariji muzeji i najopremljenije galerije u Bosni i Hercegovini, kako su ovdje ponikli naši ponajbolji pjesnici poput A. B. Šimića ili Maka Dizdara te kako je ovo izrazito moderan kraj, koji ljubomorno čuva svoju tradiciju. Iako je to monumentalno izdanje otvorilo potpuno novu stranicu u promociji Hercegovine, prošlo je nedovoljno zapaženo u hrvatskim kulturnim krugovima. No zahvaljujući svojoj engleskoj verziji sjajno se prodaje u svijetu, a privlači i sve veću pozornost ne samo turističkih stručnjaka nego i ponajboljih globalnih stručnjaka za brendiranje.

Naime, fotomonografija Hercegovina – zemlja svjetlosti, koju je objavila zagrebačka nakladnička kuća Novelti Millenium, uvrštena je u čuveni International Design Yearbook 2011, dizajnerski godišnjak koji svake godine bira i predstavlja najljepše i dizajnerski najuspješnije knjige iz cijeloga svijeta. Među nekoliko tisuća pristiglih prijedloga vodeći svjetski stručnjaci uvrstili su nekoliko radova poznatoga hrvatskog dizajnera Borisa Ljubičića, uključujući i njegov dizajn Hercegovine. Nedugo nakon izlaska toga kultnog preglednika, koji diktira trendove i ukazuje na globalna dostignuća struke, luksuzno i privlačno izdanje o Hercegovini počastio je i čuveni američki pisac i jedan od vodećih svjetskih eksperata za grafički dizajn i brendiranje David E. Carter, koji je objavio knjigu o najljepšim naslovnicama knjiga iz cijeloga svijeta, gdje je također Hercegovina pronašla zasluženo mjesto. Danas već nadaleko poznato slovo H, sastavljeno od isječaka fotografija Ive Pervana, koje simbolizira Hercegovinu i prezentira njezino bogatstvo, uspjelo je jednostavnošću i izvornošću zadiviti i velikog američkog gurua grafičkog dizajna. Prilika je to da se u cijelom svijetu čuje za hercegovačku regiju. No to očito nije sve. Popularni Brochure Layout – Packaging Brand, objavljen prošle jeseni, donosi izbor najboljih dizajnerskih i grafičkih rješenja u nakladništvu, a među njima je i Hercegovina, koja ih je – kako kažu nakladnici – fascinirala „i sadržajem, i pakiranjem“.

Vrhunska fotografija

Doduše to ne čudi kad se zna kako je fotomonografija, koja od svoga izlaska privlači pohvale majstora zanata, djelo vrhunskoga tima majstora promocije. Fotografije je snimio jedan od najboljih hrvatskih umjetničkih fotografa Splićanin Ivo Pervan, tekst o Hercegovini napisao je stručnjak za identitet i imidž država, rođeni Hercegovac Božo Skoko, profesor na Sveučilištu u Zagrebu, a sve skupa dizajnirao je Boris Ljubičić, svjetski priznat dizajner, ponajviše poznat po hrvatskim kvadratićima. Kažu kako su od prvoga dana stvarali djelo koje će svijet ostaviti bez daha, jer Hercegovina to svojim potencijalima zaslužuje. Nema dvojbe kako su u tome i uspjeli, jer Hercegovci – zahvaljujući tom projektu – odnedavno imaju izvrstan pisani spomenik, a sve brojniji posjetitelji i gosti najljepši mogući suvenir koji će ih trajno podsjećati na čarobni kraj mistične svjetlosti, o kojoj je svojedobno pisao veliki Ivo Andrić, a koju je upoznao i cijeli svijet zahvaljujući Gospinim ukazanjima u Međugorju.

Sve ovo pokazuje da i jedan nakladnički projekt može učiniti jako mnogo za repozicioniranje neke regije. Treba li spomenuti da je upravo Vesna Pusić bila na sjajnom zagrebačkom predstavljanju fotomonografije. Možda su baš taj događaj i monografija koju je – kako kaže – sa zadovoljstvom pročitala, pridonio boljem razumijevanju tog kraja, razvoju mogućnosti prekogranične suradnje i razbijanju predrasuda. Kad bi svi – od političara s obiju strana granice do djelatnika u turizmu i medijima – dali obola međusobnom razumijevanju i upoznavanju, nema dvojbe kako bismo se bolje međusobno poznavali, kako bismo više cijenili vlastite vrijednosti te kako bismo ih na koncu mudrije znali prodati znatiželjnomu svijetu, željnu drukčijeg i neiskvarenog.

* * * *

Boris Ljubičić:

Kako sam „dizajnirao“ Hercegovinu

Stara navada da slika govori više od tisuću riječi dosljedno je primijenjena u ovoj knjizi. Kao što riječ slažemo izborom od tridesetak slovnih znakova, tako i slike treba posložiti da bi se i one nekako čitale. Dizajn postupak nije samo odabrati slike i dati im veličinu i prostor na stranici, već ih treba povezati s onom na susjednoj stranici, pa s onima ispred i tako redom kroz cijelu knjigu, da se dobije total-dizajn od korica do korica ili ovitka. Zapravo od prve do zadnje strane, to je otprilike kao filmski scenarij. Ivo Pervan, snimajući godinu i pol diljem hercegovačkoga kraja, nakupio je više od tri tisuće slika, a putem dizajna one dobivaju svoj red, logiku, priču... iako ih ne stane u knjigu više od deset posto. Fotografski su obuhvaćena sva godišnja doba, pa doba dana (jutro, podne, večer), oblačno vrijeme, vedro, maglovito, suton... Ovdje ćete naći i snijeg, kišu i sunce, koje zrakama šara zeleni krajolik. Pa imamo i usporedbe: isti krajolik u raznim vremenskim uvjetima. Raslinje, cvijeće, ljudi, životinje... Ovdje su i kršćanski i svjetovni običaji, impresivne ispovijedi na otvorenom u Međugorju, bogatstvo prirode, hrana i tradicijska odjeća. Ali nismo bježali ni od mobilnih telefona i mercedesa, kao dijela novoga folklora. Ljudski rod i njegov soj, posebice lijepe djevojke, krase cijelu knjigu. Stećci, muzejske zbirke, naselja i gradovi. Sve je to neposredno, živo i dojmljivo predočeno. Kao da ste sami prošli kroz prostor i vrijeme, zadivljeni listate tristotinjak stranica fotomonografije. A sve što trebate znati o ovom predivnom kraju ukratko je sročeno, ali dovoljno slikovito i podacima bogato iz pera vrsnog autora Bože Skoke. Sama naslovnica i cijeli ovitak pojmovno su i vizualno nesvakidašnji... Kao što vidite, na bijeloj podlozi samo je jedno veliko slovo bogato ispunjeno svime što Hercegovina ima, kolažno posloženo, red jednog pa red drugog. Pitate se koje je to slovo? To je ono slovo koje ne smetaju razna okretanja, prevrtanja, jer je uvijek čitko s koje ga god strane pogledaš, odnosno, kako ga god baciš, uvijek se dočeka na noge. Naravno, to slovo je H – s dvjema okomicama i spojnicom po sredini. Reklo bi se da ima lijevu i desnu stranu ili istočnu i zapadnu, baš kao prelijepa zelenoplava Neretva svoje dvije obale. Neretva koju u Mostaru premošćuje čuveni most i radi onu spojnicu lijeve i desne, istočne i zapadne obale, ali i Hercegovine. Hercegovine koja u svom imenu ima story bolji od bilo kojeg scenarija: HERC, EGO i VINA. Zaista, ona je srce (herc) i srcu draga, čak i više onima koji u nju prvi put dođu od domaćih, koji je svakako vole najviše. Vole je jer je lijepa, ljudska, ali i zbog ega ljudi s kamena, koji su čvrsti u svojim uvjerenjima i ponosni na svoje ime, rod, domovinu i otadžbinu. Ova kraška i plodna zemlja bogom je dana za proizvodnju vina, da sad ne nabrajamo sorte kojih nigdje drugdje nema i koje su cijenjene nadaleko. Riječi Hercegovina, Hercegovac, Hrvat i Hrvatska imaju isto inicijalno slovo, koje u slobodnom govoru znamo i preskočiti, vjerojatno zbog ona tri samoglasnika e u nizu, pa se to pomalo i šaljivo može izgovoriti kao Ercegovina, Ercegovac, Rvat i Rvacka. Osamljeno, gordo, stabilno i bogato slikovno ispunjeno slovo H na ovitku potvrda je imena i identiteta prostora i naroda! Drago mi je što je mudar svijet to zapazio, prepoznao, cijeni i konačno želi upoznati.