Sigmund Romberg i jazz-evergreeni

U nizu američkih skladatelja takozvane mape američke popularne glazbe ime Sigmunda Romberga zauzima važno mjesto, možda ne tako poznato kao što su primjerice George Gershwin, Harold Arlen, Irvnig Berlin, Jerome Kern ili Vincent Youmans, no njegov je bogat i melodiozni opus zasigurno na razini spomenutih autora.

Sigmund Romberg rodio se kao sin Adama i Clare Rosenberg u židovskoj obitelji kao Sigmund Rosenberg u Nagykanizsi 29. srpnja 1887. Otac mu je bio inženjer koji će poslom stručnjaka za nekad poznate Gutmanove uskotračne željeznice s jednogodišnjim Sigmundom biti premješten u Belišće, tada pod upravom mađarskog dijela Austro-Ugarske Monarhije. Bio je uz to i glazbenik amater koji je dobro svirao violinu i glasovir te ponešto skladao, a govorio je izvrsno i nekoliko svjetskih jezika. Majka Clara bavila se pisanjem kratkih priča i pjesama, koje je objavljivala i u Beču. Mali je Sigmund pod očevim utjecajem već sa šest godina počeo učiti violinu, a s osam i glasovir. Osnovnu je školu završio u Belišću, a potom maturirao na realnoj gimnaziji u Osijeku, gdje je svirao u gimnazijskom orkestru. Slijedeći očeve naputke odlazi na studije tehnike u Pečuh, Szeged i Beč, u kojem će kao svršeni inženjer odslužiti i vojni rok. Vraća se u Belišće, odakle 1909. odlazi u New York, gdje radi najprije u tvornici olovaka, no kako ga je glazba više zanimala, potpuno joj se posvećuje, najprije kao pijanist koji noćima svira po raznim kavanama, a po danu sve se više bavi skladanjem. Dobivši uz austrougarsko državljanstvo i američko, prezime mijenja u Romberg, a kao pijanist utemeljuje danas uobičajenu hotelsku praksu takozvanih lounge-pijanista, sviranja glasovira u doba ručkova i večera. Istovremeno sve više komponira i na spomenuti način svoje skladbe uspješno predstavlja širem krugu slušateljstva. Tu ga je čuo J. J. Schubert i angažirao da sklada operete za njegovo kazalište. Budući da je Romberg u Ameriku donio i dašak europske operete Lehara i Kalmana, postiže prve uspjehe te počinje pisati i glazbu za filmove, prihvaćajući postupno američki način i stil skladanja. Svoje Belišće nije nikada zaboravio, pa 1917. ocu šalje partituru prve operete Maytime s jednom od svojih najuspješnijih melodija Sweetheart, populariziranoj i u legendarnom glazbenom filmu Bijeli jorgovan s Nelsonom Eddyjem i Jeanette McDonald, kojega se sjećaju i naše starije generacije. Godine 1925. seli u Hollywood, gdje se oženio glumicom Lillian Harris. Romberg je potom dvaput posjetio Belišće, prvi put 1922. obišavši roditelje i prijatelje, kojom je prigodom formirao i orkestar sastavljen od tridesetak glazbenika iz orkestra đakovačke biskupije, praizvevši s njima svoj tada komponiran Belišćanski marš. Otac i majka pokopani su mu u obiteljskoj grobnici, i danas uščuvanoj u Belišću.

Sigmund Romberg preminuo je od srčanog udara 9. studenog 1951. u njujorškom hotelu Ritz Tower nakon premijere filma Up in Central Park u Carnegie Hallu, za koji je napisao glazbu vrlo blisku standardima američkih mjuzikala. Ostavio je golem muzički opus, snimljen dijelom na pločama Columbia Records, Capitol i RCA Victor. U filmu Stanleyja Donena Deep In My Heart iz 1954. njegov je lik i djelovanje ovjekovječio Jose Ferrer.

U golemom opusu Rombergovih skladbi neke su u interpretacijama brojnih istaknutih jazz-interpreta stekle veliku popularnost i postale pravi jazz-standardi. Melodije su to iz njegovih mjuzikla i filmova, po formi i harmonijama pisane na način koji je odgovarao interpretacijama džezista. Među prvima je Rombergovu melodiju Softly As In A Morning Sunrise iz operete The New Moon (1928), koja se smatra klasikom jazza, pjevala legendarna Billie Holiday. S Georgeom Gershwinom Romberg je 1928. skladao Rosalie, a s njegovom pjesmom Lover Come Back To Me repertoare su obogatili brojni vokalisti jazza – Ray Charles, Frank Sinatra, Aretha Franklin i Ella Fitzgerald. No ne samo vokalisti nego i brojni mali jazz-sastavi, poput The Modern Jazz Quarteta. Note Rombergovih jazz-evergreena nalaze se kao obvezna literatura i u real books priručnicima za džeziste. Da je uz spomenute melodije napisao još samo I Wonder Why, bilo bi dovoljno da se tog skladatelja popularne glazbe prisjetimo u ovoj jazz-rubrici. A njega se dakako prisjećaju i Belišćani, koji od 1970. organiziraju Rombergove glazbene večeri. Nekoliko godina manifestacije su se pod imenom Jesenske muzičke večeri održavale i u Osijeku. U sklopu programa Amaterskoga kazališta, jednog od glavnih sponzora manifestacije Grada Belišća, gotovo redovito nastupaju i mali jazz-sastavi, kvartet Argus iz Osijeka te lokalni kvartet, odnosno sada kvintet JazzyBell, osnovan 2004, kojem će se dvije godine poslije priključiti i pjevačica Valentina Gyerek.