Kazališni globus - svijet

Stara vremena na nov način

London – Stara vremena, Pinterov klasik iz 1971, dočekala su novu premijeru u kazalištu koje nosi ime slavnoga pisca, a u režiji Iana Ricksona. Ono što je originalno u ovoj produkciji jest da dvije glavne ženske uloge glumice igraju u alternaciji, zamjenjujući se svake večeri u svojim ulogama. Uz Rufusa Sewella u produkciji igraju Kristin Scott Thomas i Lia Williams, a predstava je ocijenjena laskavim ocjenama. Priča o oblikovanju prošlosti prema psihološkim potrebama današnjice govori o borbi muža i prijateljice iz mladosti za naklonost supruge Kate. Posebna je zanimljivost produkcije činjenica da dvije glumice, alternirajući uloge, donose i različite osjećaje u komad čineći ga pravim kazališnim doživljajem, koji još jednom dokazuje kvalitetu poznatoga klasika.

Livingovci još žive

New York – Premda se o njemu malo čuje posljednjih godina, Living Theater i dalje je živ i aktivan, ali mu je budućnost pod upitnikom. Naime, kazalište koje su osnovali Judith Malina i Julian Beck još 1947. održalo je prošlog tjedna posljednju premijeru u prostoru kojim se dugo koristi, a potencijalno novo mjesto kultnoga teatra još se ne zna. Judith Malina (koja je napunila 86 godina) napisala je i režirala komad Ovdje smo (Here We Are), a kritika ocjenjuje kako je produkcija tipično livingovska: dijelom istraživanje povijesnih anarhističkih pokreta, dijelom kritika suvremenoga društveno-političkog poretka, a dijelom team building s temom ljubavi. Bizarna i lirska produkcija, drukčija od svega što se može vidjeti u američkim kazalištima, zaziva „lijepu, nenasilnu anarhističku revoluciju“. Livingovci pjevuše, plešu, grle publiku i prave im – sandale. Pa iako kritičar napominje da bi lako bilo biti ciničan prema ovakvu kazalištu, pokazuje veliku naklonost i očigledno podupire ostarjelu, ali još kreativnu Judith i kazalište koje je obilježilo razdoblje.

Muškarci kao trudnice

Moskva – Ideja da muškarci igraju ženske uloge sigurno nije nova, kazalište je počivalo na tom modelu stoljećima. No kad muškarci igraju trudne žene u klinici za porode, onda je iskustvo vrlo neobično. A baš je to slučaj u produkciji Devet mjeseci / 40 tjedana u moskovskom Teatru.doc, autorskom projektu Alekseja Kuličkova i Sergeja Ševčenka. Temeljena na razgovorima s mladim majkama u duhu dokumentarnoga kazališta, produkcija se putem radionica rađala dvije godine. Predstava je, što je uvijek svrha dokumentarnoga kazališta, izrazito politički angažirana i kritična prema društvenoj situaciji, a okuplja majke iz različitih slojeva društva. Sedam muškaraca, koji igraju trudne žene, pod kontrolom su glavne sestre (koju također igra muškarac), koja kliniku vodi kao kombinaciju zatvora i vojarne. Duhovita, ali i vrlo gorka produkcija, ocijenjena je jednom od originalnijih na moskovskom kazališnom nebu. „Pametna i krajnje zabavna ova predstava govori o neobičnoj temi, na neočekivan način s puno humora i senzibiliteta“, zaključuje kritika.

Koriolan kao poziv mladoj publici

Kyoto – Motoi Miura, 39-godišnji redatelj, voditelj je kazališne grupe Chiten iz Kyota, koja se proslavila prošloga proljeća u Londonu interpretacijom Shakespeareova Koriolana u sklopu projekta Globe to Globe, a koji je predstavio svih 37 Bardovih drama u izvedbi kazališta iz cijeloga svijeta. Zanimljivi Koriolan – koji redatelj predstavlja kao rentgensku sliku Shakespearea – ovih se dana vratio u Kyoto, gdje igra pred prepunim dvoranama, a grupa Chiten već je počela pripremati čak dvije nove produkcije za ožujak, koje će igrati u Yokohami. Riječ je o romanima poznatog japanskog „nihilističkog“ pisca Osamua Dazaija (1909–1948) koje će biti prilagođene za scenu pod naslovima Izravni priziv vrhovnom službeniku i Tup-tup-tup. Miura pripada onima koji su ozbiljno zabrinuti za stanje u japanskom kazalištu te znatno smanjen interes publike pa mu je cilj svojim produkcijama natjerati mladu publiku da krene u kazalište.