Kako je hrvatski radio služio glazbi

„Hrvatska radiotelevizija najveći je poslodavac u hrvatskoj glazbi“ – jedna je od teza Tatjane Čunko, muzikologinje, dugogodišnje urednice na Hrvatskom radiju i autorice nedavno objavljene knjige Hrvatski radio i hrvatska glazba, temeljene na autoričinu doktoratu. Za preglednost i čitkost gusto ispunjenih 540 stranica knjige zaslužni su Luka Gusić i Jasenka Bulj (likovna i tehnička oprema) te Erika Krpan, iskusna urednica ovakvih knjiga, koja je priredila i srodnu knjigu Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije. Osam desetljeća (2010), kojoj je Tatjana Čunko priložila kronološki popis nastupa Orkestra.

U knjizi Hrvatski radio i hrvatska glazba prvi su put „prezentirani i valorizirani razni aspekti utjecaja [Hrvatskog radija] na hrvatsku glazbu, a posebno poticanja suvremenog stvaralaštva, istraživanja i izvođenja djela glazbene baštine te stvaranja standardnog repertoara hrvatske umjetničke glazbe“, čime je Radio utjecao na glazbeni život u Hrvatskoj. Tri su velike cjeline: 1926–1948, 1948–1979 i 1979–2010, podijeljene prema osnivanju/ukidanju važnih ansambala HRT-a, koji su bili relativno brojni, od radiokvarteta i radioorkestra preko Zagrebačkih solista do današnjih Simfonijskog orkestra i Zbora. Trećinu knjige zauzima dragocjen Popis skladbi izvedenih na javnim koncertima ansambala Hrvatskog radija. Taj popis daje odgovor na pitanje kada je i gdje neka skladba iz pera 658 skladatelja (ne samo hrvatskih) bila izvedena na koncertima u razdoblju od 1942. do 2010. godine. Opsežna literatura (oko 750 jedinica) sadrži gotovo nepregledan broj kritika, što je vrijedan doprinos našoj glazbenoj bibliografiji, kao i bibliografiji pojedinih istaknutih kritičara.

Knjiga opširnije predstavlja važne osobe, osobito šefove dirigente i ostale osobe koje su kreirale program, a opisuje i djelatnosti Hrvatskoga radija za koje šira javnost ne zna, poput niza natječaja za nove skladbe, od kojih je prvi bio raspisan već 1932. Između ostalih novína koje donosi ova knjiga pomicanje je godine osnutka Orkestra s 1930. na 1929. godinu.

Tatjana Čunko obavila je pionirski posao ne samo prikupljanjem goleme količine podataka nego i njihovom promišljenom prezentacijom. Činjenica da je u arhivu Radija nepotpuno sačuvana dokumentacija natjerala ju je da potraži veliku većinu informacija drugdje, prije svega u dnevnom tisku (zahvalni smo tim vremenima kada su novine objavljivale redovite najave koncerata i kritike) i drugoj periodici. Objektivan i znanstveni pristup autorica uspijeva zadržati tijekom cijele knjige, što se očituje i u izboru citata iz kritika, koje nisu uvijek bile najpohvalnije. Upornom mirnoćom autorica niže podatke od čije brojnosti (s pravom!) ne odustaje, a čitatelju pomaže umetanjem citata iz kritika ili drugih napisa. Izbjegavala je zastranjenje u tako primamljive začine tekstu kao što su prepričavanja nekih skandala, ali nam ih, srećom, nije posve uskratila. Tako se npr. u bilješkama nalazi opsežan citat članka o sukobu Antonija Janigra sa Zagrebačkim solistima 1968, kao i popis osoba koje su bile šefovi glazbenog programa i proizvodnje premda nisu imali – glazbeno obrazovanje (ta se bilješka nalazi u vrlo zanimljivu poglavlju Društveno-politički kontekst).

Knjiga je namijenjena ponajviše glazbenim znalcima i ljubiteljima glazbe, studentima i istraživačima, široko zacrtanoj glazbenoj javnosti koja će u knjizi pronaći stalni izvor podataka o jednom dugom razdoblju i raznolikoj aktivnosti. Dakako da ona ne odgovara na sva pitanja o emitiranoj hrvatskoj glazbi na Hrvatskom radiju, jer je razmatra ponajprije kroz prizmu djelovanja njegovih ansambala i javnih koncerata. Možemo se samo nadati da će netko drugi imati isto toliko strpljenja i istraživačkog nerva da prikaže sve ostale aspekte povezanosti Hrvatskoga radija i hrvatske glazbe.