Još jednom: zdravstveni odgoj

Nakon duge stanke održana je prva ovogodišnja sjednica Hrvatskog sabora. Na iznenađenje medija, na Aktualnom prijepodnevu nisu dominirale teme iz gospodarstva, nego iz nekih drugih područja, a osobito se polemiziralo o zdravstvenom odgoju, novouvedenom oktroiranom predmetu u osnovne škole. I doista, već dugo vremena nijedna tema nije toliko dugo zaokupljala našu javnost kao što je to navedeni predmet, i to u prvome redu onaj njegov dio koji se odnosi na seksualni odgoj, odnosno izobrazbu.

Zašto je to tako? Jedini je pravi odgovor da mnogi danas u Hrvatskoj osjećaju kako se u svezi s tim predmetom događa nešto važno, nešto što nadilazi svakodnevno, praktično, a zadire u svjetonazorsko. Treba li nas zabrinjavati što se Hrvati usred teške gospodarske krize dadu okupirati svjetonazorskim pitanjima? Nipošto! Takva hijerarhija vrijednosti može samo ohrabrivati jer povećava izglede za izlazak iz teške krize, koja, uostalom, i nije samo gospodarska.

Sadržaji kojima se bavi i zdravstveni odgoj po tko zna koji put postavljaju pitanje koji su dometi znanosti i razuma. Ljudska civilizacija kakvu poznajemo zasnivala se na potiskivanju instinktivnih potreba, dok se u naše vrijeme ove ne samo potiču nego i izmišljaju nove. I to sve temeljeno na znanosti, ali bez savjesti

Stanje u kojem se u posljednje vrijeme nalazimo posjetilo me na ono iz daleke 1967, kad je donesena poznata Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika. Politički prostor koji je prethodne godine otvorio Brijunski plenum pružao je mogućnost nešto slobodnijega javnog djelovanja. U novostvorenom stanju prva se sabrala hrvatska kulturna elita izabravši kao temu dana upravo hrvatski jezik. Zašto? Zato što se „nekako osjećalo da će na drugim područjima biti lakše ukloniti rezultate unitarističkih nastojanja kada jednom dođu povoljnije opće političke prilike, ali ako do tada jugounitarizam pobijedi u jeziku i tu učvrsti pobjedu, restauracija će biti krajnje teška, možda i nemoguća“, izjavit će kasnije Dalibor Brozović, jedan od idejnih začetnika Deklaracije. Prema njemu „ta je prosudba bila jednim od najvažnijih povoda Deklaraciji“.

Vjerujem da su na isti način motivirani i oni koji danas osporavaju način uvođenja kao i sadržaj zdravstvenog odgoja. Zanimljivo da njih osobito ne impresionira ni tvrdnja kreatora tog predmeta da je ovaj izrađen na znanstvenoj osnovici. Naime, nije nužno poznavati povijest društvenih znanosti pa da se zaključi da su one, a osobito one na kojima je navodno zasnovan zdravstveni odgoj, uvijek bile lako prilagodljive, a osobito kad ih je trebalo primijeniti. Tako su Sjedinjene Države tijekom Drugog svjetskog rata u funkciji ostvarivanja ratnih ciljeva poticale „primijenjenu sociologiju“, koja je kao takva bila „amalgam profesionalizma i patriotizma“, u čemu su sudjelovali i neki autoriteti koji se i danas često navode. S tim u svezi nije loše podsjetiti se da gotovo sva pitanja iz sklopa famozne političke korektnosti stižu s nekih američkih sveučilišta.

Sadržaji kojima se bavi i zdravstveni odgoj po tko zna koji put postavljaju pitanje, koji su uopće dometi znanosti pa i sama razuma. Ona su zaokupljala i humanista Vaclava Havela, koji će o tome kazati: „Svijet se ne može imati pod totalnom kontrolom jer se ne radi o stroju. I nije ga moguće kompletno rekonstruirati samo na temelju nekakvog tehničkog koncepta. Utopisti koji tako razmišljaju siju u konačnici samo još dublju patnju. Ako je razum, odvojen od jedinstvene ljudske duše, osnovni pokretač političkog djelovanja, on u konačnici vodi samo i samo u nasilje. Svijet se odupire redu što mu ga nameće mozak koji je zaboravio da je i sam skroman dio beskonačno bogate tvorbe. I što temeljitije i nestrpljivije utiskujemo svijet u racionalne kategorije, to su veće eksplozije iracionalnosti kojima nas iznenađuje.“

U svakom slučaju živimo u zanimljivom, možda čak i u „prevratničkom“ vremenu. Ljudska civilizacija kakvu poznajemo zasnivala se na potiskivanju instinktivnih potreba, dok se u naše vrijeme ove ne samo potiču nego i izmišljaju nove. I to sve temeljeno na znanosti! No što ako je točno da je „znanost bez savjesti propast duše, a politika bez morala propast društva“?