Inventivno kazalište novoga cirkusa

U Zagrebu je 31. siječnja na pozornici Kazališta Mala scena praizveden tekst mlade dramatičarke i dramaturginje Lane Šarić u režiji Ivice Šimića namijenjen djeci od četiri do deset godina. Predstava se najavljuje sljedećim rečenicama: „Iglica je posebna djevojčica – rodila se s iglicama po cijelome tijelu. Neodvojive od nje, iglice je brane od svih onih koji bi joj htjeli učiniti nažao, ali je i priječe da bude kao i sve druge djevojčice. Ljudi je čudno gledaju jer nije kao i svi drugi. Iglica je priča o posebnosti koju krije svaki čovjek, o odrastanju i bolima i radostima koje prate taj proces. Iglica je predstava i o društvu koje teško prihvaća one koji su zbog bilo kojeg razloga drugačiji.“

Umijeće izvedbe: mlada izvođačka ekipa Iglice

Tekst Lane Šarić, s ucrtanom jezgrenom analepsom, haiku-narativnošću, reduciranim dijalogom i naglašenom emotivnošću, redatelj Ivica Šimić realizira na tragu u Hrvatskoj za odraslu publiku sve popularnije novocirkuske poetike, ali i vlastita dugogodišnjega istraživanja kazališta za djecu povezana s klaunovskim izrazom što se gradi na uspoređivanju dječjega i klaunova pogleda na svijet usidrena u sjevernoeuropskom teatru za djecu. Šimić započinje predstavu intenzivnim dijalogom klaunovskoga para s malom a velikom publikom, a okončava ulaskom djevojčice Iglice u svijet cirkusa, zaštićena života, u još jednoj izvrsnoj suradnji sa scenografkinjom Dinkom Jeričević alegoriju života i cirkusa gradeći na ljestvama koje idu prema nebu, s jedne strane i malim prostorom izolirane djevojčice na rubu kocke-svemira s ljestvicama-ležajem s druge. U suradnji s pomoćnicom režije Ivom Peter Dragan, iz Triko cirkus teatra, koja ujedno izvedbeno ostvaruje jednoga od klauna, gradi predstavu na cirkuskim i izvrsnim izvođačkim vještinama cirkuskoga trojca. U lijepoj zajedničkoj energiji i suigri klaunica Iva Peter Dragan pokazuje svoje vještine, od sviranja do akrobalansa i akrobacija, klaun Nikola Mijatović od vožnje na minivozilu do žongliranja, a Nikolina Majdak, kao Iglica koja u svijetu cirkusa traži vlastiti identitet i mogućnost ljubavi i zagrljaja, ističe se suptilnim scenskim pokretom na rubu plesa i žongliranjem s klaunovskim svijetom u najpoetičnijim, arabesknim dijelovima predstave..

Skladatelj Alen Kraljić stvara poetičnu, prekrasnu glazbu, savršenu za kazališno-cirkusku priču o izgradnji vlastitosti u suživotu s drugima i drukčijima, pa su upravo dijelovi predstave bez riječi, a s naglašenim pokretom, pantomimom i koreodramskim elementima te cirkuskim čarolijama najljepše slagalice svijeta odrastanja. Mlada izvođačka ekipa u izvrsnim kostimima Mirjane Zagorec (replikama na mala-velika odijela, frakove, crno-bijeli svijet tužnoga i veseloga klauna te suptilni kostim boje kože s iglicama, moguće poveznice s japanskim, istočnjačkim svijetom) prikazuje igru života i smrti na finom emotivnom prepletu tjelesnoga i glazbenoga te cirkuskoga i verbalnoga teatra, s maskom ozbiljnosti i glazbene duše Ive Peter Dragan, veselosti i šarma Nikole Mijatovića te neobično zanimljive unutarnje sreće male Iglice unatoč boli iglica, koje nestaju, unatoč svemu, Nikoline Mijatović. Svi skupa ostvaruju lijepu i ugodnu komunikaciju s publikom, koja predstavu o tuzi, boli, neprihvaćenosti i snovima pretvara u čaroliju ljubavi i života u kazalištu i s kazalištem unatoč svim životnim preprekama.

Budući da je Lana Šarić napisala tekst po narudžbi Male scene, i da je dječja i odrasla publika izvrsno primila spoj poetike novoga cirkusa i kazališta za djecu, ova se predstava, s fotografijama Ane Šesto, obasjana drukčijim svjetlom Željke Fabijanić Šaravanje, pokazuje kao još jedan dobar producentski potez Vitomire Lončar. Druga i drukčija, predstava Iglica, izvođački je atraktivna i emotivna te će kao takva privući toplinom i izvedbom, vještinama od kojih djeci zastaje dah, te redateljskom inventivnošću ne samo publiku od četvrte do desete godine nego i odrasle.