HDZ i SDP pred povijesnim porazom

Od izbora do izbora sve je više nezavisnih kandidata i uvjerljivo jačih kandidata regionalnih stranaka koji osvajaju mandate

Proljeće 2013. kulminirat će lokalnim izborima. Već je potkraj prošle godine bilo jasno da će ovi lokalni izbori biti iznimno zanimljivi, i to u krajevima gdje su stvari nekako uvijek bile jasno posložene. Politolozi u svijetu često smatraju da su lokalni izbori najmanje zanimljivi i to zbog sveopće krize izborne apstinencije. U državama poput SAD-a ozbiljno se razmatra stanje izborne demokracije zbog uvjeta u kojima glasa vrlo malen broj glasača, dok se na lokalnim i federalnim izborima ta brojka dodatno smanjuje. To znači da se politike koje će biti implementirane na određenom području, a čije će stanovništvo osjećati izravno posljedice takve politike, donose bez najvažnijega demokratskog inputa – volje naroda.

Brige najvećih

Na županijskim razinama često je sve jasno – Ličko-senjska i Zadarska županija idu HDZ-u, Primorsko-goranska SDP-u, a Istarska IDS-u. No silnih iznenađenja na prethodnim lokalnim izborima neće nedostajati ni na budućim, ako je vjerovati ispitivanjima javnog mnijenja. Ako se i primijeni stara politološko-sociološka i novinarska metoda osluškivanja vox populi u raznim svratištima i krčmama (što nije toliko ni daleko od anketnih ispitivanja, samo što se dobivaju potpuniji i iskreniji odgovori), primjetno je da se HDZ i SDP trebaju dobrano zabrinuti oko ishoda ovogodišnjih lokalnih izbora. Naime, u prosincu su ankete pokazale da 68 posto građana priželjkuje novu političku opciju, pri čemu su velike padove u potpori doživjeli SDP, HDZ i HNS. U Splitu, primjerice, don Ivan Grubišić vodi u anketama za splitskoga gradonačelnika i za splitsko-dalmatinskog župana, a HDZ vodi za Gradsko vijeće Splita i za Županijsku skupštinu. No čak 30 posto anketiranih u studiji Pravnoga fakulteta u Splitu nije se izjasnilo. Ipak, postoji naznaka da će neočekivano mnogo glasova dobiti Luka Podrug iz HČSP-a, kao i Željko Kerum. Slični raspored vidi se i u Zagrebu. Ne tako davno mislilo se da Milan Bandić neće imati dovoljno snage da ostane na čelnom mjestu u metropoli, no ovaj mandatni rekorder ima ozbiljnih šansi da nastavi karijeru gradonačelnika. No bez Tatjane Holjevac i njezine Zagrebačke nezavisne liste očigledno nitko neće moći sastaviti većinu u Skupštini Grada Zagreba.

U Rijeci ozbiljnu konkurenciju gradonačelniku Veljku Obersnelu predstavlja laburist i dekan Filozofskoga fakulteta Predrag Šustar, koji je dočekan kao dašak novog vjetra u gradu na Rječini, a najveća iznenađenja možda se ipak očekuju u Istri. Jedna od najdužih političkih sapunica između župana Ivana Jakovčića i IDS-ova dezertera Damira Kajina rastopila se odlučnom potporom premijera Zorana Milanovića za Kajinovu kandidaturu na mjesto istarskoga župana na listi SDP-a, čime se razvrgnula jedna od najstarijih i najpostojanijih lokalnih koalicija u hrvatskoj demokratskoj povijesti. Za njim je pošlo i nekoliko članova HNS-a, što nije samo slika stanja u Istri, već i moguća najava raspada aktualne koalicije na čelu Hrvatske. Jakovčić, ako izgubi, može ciljati prema Europskom parlamentu ili nekom tijelu za regionalni razvoj, a Kajin bi tada stao na poziciju koja mu omogućuje određene sinekure na području naše najrazvijenije županije.

Važnost ogranaka

Treba ipak napomenuti da je HDZ jedina politička stranka koja ima snažno lokalno članstvo. Naime, HDZ je stranka koja je nastala i razvijala se odozdo prema gore (grassroot-stranka) u kojoj su ogranci uvijek igrali važnu, a katkad i presudnu ulogu u životu stranke (sjetimo se izbornih skupština Ive Sanadera i poslije Tomislava Karamarka). Za razliku od HDZ-a, stranke poput SDP-a i HNS-a razvile su se u parlamentu i kao već stvorena vršna struktura počele su se širiti u lokalnim granicama. Osim HDZ-a djelomično se baznom lokalnom strankom može smatrati i IDS, iako je njegova potpora nategnuta u mnogim istarskim krajevima. Pula već odavno nije u rukama IDS-a, a i drugi gradovi i općine skloniji su glasanju za SDP (sjetimo se da bi IDS, da nije bilo naknadne koalicije, bio u nemogućnosti ući u parlament, a kamoli u vladajuću strukturu, da se pratio ishod glasanja u Istarskoj županiji, što je samo razlog zabrinutosti za lokalnu demokraciju). Razloga za to ima više, a neki nisu daleko ni od Kajinova uvjerenja kako Istra više sliči Siciliji ili Kalabriji nego europskoj naprednoj regiji. Kasnije su se razvile i druge regionalne stranke kao što su Zagorska demokratska stranka (ZDS), Primorsko-goranski savez (PGS) i osobito uspješan Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje (HDSSB).

Nastavak nepotizma

I tako će, još jednom u povijesti lokalnih izbora, biti podijeljene stolice, te će se nastaviti stara navada vladanja. To je loše, prije svega, jer će se nastaviti klijentelizam, nepotizam i anakronizam kadrovske politike, što je još davno Komisija Iustitia et Pax i Hrvatska biskupska konferencija okarakterizirala kao posljedicu komunističkog mentaliteta i tradicionalne koruptivne kulture, u kojem se tražio način za zaradu svakog bakšiša u paralelnom sustavu države. Kao zlouporaba političke moći državnih službenika, izabranih političara, za svoj osobni ili stranački dobitak, ova je praksa postala već toliko uvriježena da je gotovo opće prihvaćena među izbornim tijelom. Ukratko: podijeli, pa vladaj!

Kako su glavne stranke nepripremljeno izašle sa svojim kandidatima, uz mnoge gafove i oluje u javnosti, možda ovi izbori ipak neće biti uobičajeni. Od izbora do izbora sve je više nezavisnih kandidata i uvjerljivo jačih kandidata regionalnih stranaka koji osvajaju mandate. S obzirom na to, ne bi nas začudilo da ovi izbori budu porazni i za HDZ i za SDP.