Zvijezda s pokrićem

Sve je bilo pripravno za veliki glazbeni događaj, osim što za punu dvoranu Lisinski nije bilo dovoljno tiskanih programa. Sve je bilo i smišljeno za novu promociju trenutne svjetske pjevačke zvijezde Elďne Garanča, a ta se smišljenost i pokazala na njezinu recitalu, gdje joj nitko, osim vrlo angažirana Simfonijskog orkestra HRT-a, nije bio ni do koljena.

Tenor Ho-yoon Chung i Elďna Garanča

Letonska pjevačica i sa španjolskom adresom, Elďna Garanča posjeduje sve vrline idealne za ambiciozne agente. Lijepa je, u najboljim godinama, jake osobnosti, besprijekorne tehnike, intonacije i nosiva glasa, k tomu i besprijekorno naučenih uloga. Ukratko, pjevačica koja se ne može zabuniti. A to se danas traži pa makar dobili i kakvu novu barbiku. Ali Elďna Garanča to zacijelo nije. Nažalost, pjevački recitali po sistemu red uvertira, red arija uvijek, slučajno ili namjerno, nose svoje muzičke i sadržajne žrtve. Tako je partner Letonki bio korejski tenor Ho-yoon Chung, koji se davi unatoč svim lijepim preporukama iz umjetničke biografije, a sve je lijepo prepisao s dostupnih zapisa... Chung je osupnuo već Federicovom tužaljkom iz Arležanke Francesca Cilče.

Partner je pjevačici bio i dirigent Karel Mark Chichon, u čijoj pak umjetničkoj biografiji stoji da potječe s Gibraltara (može i s Marsa jer nešto zgodno egzotično mora biti) te da je bio asistent Giuseppeu Sinopoliju i Valeriju Gergijevu, što je vjerojatno njegov najveći mogući domet, a spomenuti se nisu baš proslavili svojim izborom asistenta, koji je posao, čini se, učio više pred zrcalom negoli iz zapisa. Prastari posjetitelji koncerata već znaju da je početak na neki način tek ugrijavanje, ali (inače omiljeni dodatak) uvertira Glinkinoj operi Ruslan i Ljudmila uza sav trud u besmisleno brbljavoj izvedbi svakako nije bio dobar izbor. Baš kao što je već previše šećera da se koncert xy puta u dodacima završava napitnicom iz Verdijeve Traviate. Nedostajao je zbor kao i još koji put tijekom večeri. Nedopustiv falsifikat skladateljskoga zapisa, a nebrizi se može pridodati i ispuštanje orkestralnoga dijela najavljenoga programa. Nije orkestar toliko nesposoban (dapače!), koliko je nemaran i lakomislen dirigent Chichon. Tako, ma što mislili, izvođači, bez valjana razloga, zadržavaju pravo izmjene programa. Elďnini autoritet i nepogrešivost spašavali su očigledne propuste. Od, recimo, njezine ponajbolje arije iz Saint-Saënsove opere Samson i Dalila do svijetle i otmjene Habanere i Séguedille iz Bizetove Carmen i završnoga dueta, gdje se uza sav uložen trud morala trpjeti prenapregnutost Chunga kao Don Joséa. Šteta za propuste, a osim sa snimki svake vrste Elďnu Garanča bismo, ako je prilike, svakako poželjeli čuti u kakvoj cjelovitoj izvedbi opere.