Tebi san već nježno sklapa oči

Drijemež, kao prethodnik „pravom“ snu, primamio me već i kao pripadnik zanimljive skupine imenica na –ež. Kad ih izgovaram, kao da upravo to završno –ž struže i po uhu i po duhu više nego što bi imenica bez njega ostavila traga

Ni kao mlada nisam mnogo obećavala na polju okretnih igara. Ne mogu se pohvaliti ni onom minimalnom količinom „plesala je jedno ljeto“. Jer nisam ni to. Po plesu mi ni jedno ljeto nije ostalo nezaboravno. Plesnu sam školu (Coronelli, dakako) uspješno završila tzv. plesnim vjenčićem (sa 15 godina), naučila korake i klasičnih i tada modernih plesova (kalipso, ča-ča-ča), no dalje se „nisam razvijala“. Više volim gledati druge ljude kako skladno plešu. Ljeti, na moru, više sam slušala svirku nego što sam tancala. Dobro se sjećam da je na svim terasama duž (istočne, dakle naše) jadranske obale razlaz (fajrunt) uvijek najavljivao isti šlager (Srce, laku noć): „Tebi san već nježno sklapa oči (laku noć, laku noć, laku noć...“ – znam i dalje, i nakon tolikih godina; čudo jedno koliko nam nepotrebnih znanja ostane u pamćenju). Premda mi se oči (tada) u 22 sata još ni izdaleka nisu sklapale na san – a današnja mladež u to vrijeme tek izlazi „u život“ – kada bi glazba utihnula, valjalo je poći na počinak. Tijelo – izloženo dodirima raznim: sunca, mora, soli, vjetra itd. – lakše se mirilo s tim nego duh, još razigran sinkretizmom boja, mirisa, okusa, dokoličarskih snatrenja ... Davno bješe to! Danas me drijemež redovito uhvati već u središnjoj televizijskoj informativnoj emisiji, Dnevniku, počnem pućkati kao jež i tonuti u zečji (lagan) san, čime se i sama priroda, poput anđela čuvara, brine o mojem svakodnevnom pročišćenju organizma. Valjda da se ostvari ona latinska: mens sana in corpore sano (u zdravu tijelu zdrav duh), koliko je to, s obzirom na moje godine, još moguće.

O drijemežu, o snu, rode, da ti danas pojem! O spavanju milom tvom i mojem – mnogo ljepše i lakše nego o hrvatskom jeziku, jer je bavljenje hrvatskim standardnim jezikom Sizifov posao ili, da uključim i „neklasičare“, jalov posao. Drijemež, kao prethodnik „pravom“ snu, primamio me već i kao pripadnik zanimljive skupine imenica na –ež. Kad ih izgovaram, kao da upravo to završno –ž struže i po uhu i po duhu više nego što bi imenica bez njega ostavila traga. Negdje sam davno pročitala: što bi, na primjer, bio bodež bez toga –ž? Nešto gotovo dječje – bode, bode. No –ž je to koje dere i drapa, reže i struže, usijeca se u svijest, pa i u savjest. Takvih imenica s dočetkom na –ž nema baš mnogo. Postanak im je, tvorbeno gledano, dvojak – mogu nastati od glagola i/ili pridjeva, a neke se (kao već spomenuti bodež) vode kao samostalne riječi (tako i ribež, živež i sl.). Imenice postale od glagola izražavaju radnju izazvanu tim glagolom, na primjer: cvilež, davež, drijemež, gnjavež, grabež, krpež, lavež, metež, palež, pilež, prdež, smrdež, svrbež itd. Od pridjeva ih je manje. Evo nekih: gnjilež, mutež, sitnež, starež, trulež, tupež itd. Da gledamo samo nominativ jednine, mogli bismo pomisliti da je to jedinstvena grupa, no upravo će genitiv jednine (inače presudan i za utvrđivanje naglasnoga tipa imenica) otkriti da takve imenice mogu biti i muškoga roda (pa će se tako i sklanjati) i ženskoga roda (i opet uz odgovarajuću deklinaciju imenica ženskog roda na suglasnik). Dosad nabrojene imenice muškoga su roda, genitiv im glasi: cvileža, daveža itd., neke mogu biti i muškoga i ženskoga roda, npr. vrlo rasprostranjen grabež – grabeža ili grabeži. Imenice koje ću sada navesti ženskoga su roda i u genitivu dobivaju nastavak –i: klatež, mladež (genitiv jednine klateži, mladeži i sl.).

Drijemež, dakle, često nastupi nakon nekih daveža i gnjaveža. Naši rječnici hrvatskoga jezika često se odnose prema njima kao da tih „milih“ i pojava i likova uopće nema, pa tako „smjerni“ Šonje nema u svojem rječniku ni daveža ni gnjaveža, Anić ima davež, ali ne i gnjavež, a Stjepan Babić (u svojoj Tvorbi riječi) ima i jedno i drugo. Inače je drijemež ili drijem ono ugodno stanje između sna i budnosti, kad čovjeka polako svladava pospanost, sanjivost, kad mirno tone u san, ali veze s vanjskim svijetom nisu još sasvim presječene, još je koliko-toliko svjestan i sebe i svoje okoline. Tom se stanju može malo i tepati, što omogućuje izvrstan glagol dremuckati (svojstvo je takvih glagola upravo umanjivanje osnovne radnje, npr. čituckati, prduckati, smijuckati se i sl.). A povratak iz toga ugodnog stanja? Možemo, naravno, reći probuditi se, razbuditi se, ali ima i sjajnih glagola koji izviru upravo iz drijemeža – razdramiti se (ni njega ne tražite u Šonjinu rječniku jer ga ondje nema, dok ga Anić, srećom, ima), a dobri stari Parčić ima upravo razdrijemati. Čovjek koji često drijema (može mu bit’) zaslužio je ime drijemalo, malo pogrdno, kakvu mogućnost sufiks –lo, uz ostalo, i pruža: cunjalo, baljezgalo, blebetalo, brundalo, čangrizalo, kenjkalo, knjavalo, piskaralo, zakeralo, zanovijetalo, zlopamtilo i slični ljepodusi. Tvorba tih drijemala ide do sanskrta (drâ´ti, on spava), ie. korijen je *dreH-, spavati; grč. édrathon, spavao sam; lat. dormire, spavati. Iz iste je tvorbe i buđenje: ­prasl. *dramiti, uzrokovati da se probudi, što je po svoj prilici nesvršen oblik glagola *dromiti, a ovo je pak izvedeno iz *drúmati, tresti, jer i spavače (u dubljem ili u lakšem snu) prodrmamo ako ih želimo probuditi.

San je već šira priča (prasl. i stsl. súnú, ie. baza *suep-, spavati; grč. hýpnos, spavanje – odatle hipnoza, lat. somnus). Ima ga u poeziji (primjeri bi premašili dopušteni okvir), frazeologiji, u medicini, a kako su snovi zanimali i obične ljude i vladare, bilo je i odgonetača snova (Biblija). Kasniji praktičniji zapisaše svoja tumačenja snova u knjige, sanjarice (za buduća neka pokoljenja). Ovisno o gledištu s kojega san promatramo, ima više definicija sna. Nekima je to privremeni svakodnevni prestanak svjesnih radnji, reakcija organizma na potrošenu bioenergiju, nekima duševna aktivnost prilikom spavanja; prenesenih značenja također ne manjka: velika životna želja (ostvariti san), nada koja zavarava (to je samo san) itd. Kako su zime sve blaže, nekim sisavcima zacijelo nedostaje negdašnji zimski san. Bez njega su, uz nedaće koje ih snalaze zbog širenja ljudi na njihova prirodna staništa, sve zbunjeniji na „tem svete“.

Glagol spavati općenito znači biti u stanju sna. U prenesenom značenju, biti bez inicijative, ne znati što se događa, ništa ne poduzimati. Ako povežemo sva ta značenja s odlikama sna, ostaje mi zagonetno zašto se (razgovorno) kaže spavati s kim kad se želi reći: imati s kim intimne, spolne odnose. Možda mi je najprihvatljivije objašnjenje da je i sam glagol spavati spoj utonuća u san i disanja, lat. sopire, uspavati, umiriti, utješiti, omamiti, što (volim vjerovati) i jest takva interakcija bliskosti među ljudima kojima spolni čin nije tek puka mehanika.

Frazeologija je duboko zagrabila u nepresušnu vreću spavanja i snivanja, pa je one koji rano liježu okarakterizirala kao one koji idu spavati s kokošima, za one koji su bez brige kaže da spavaju mirno, oni pak koji spavaju kao drvo, klada, top, kao zaklani imaju tvrd, dubok, čvrst san, za razliku od onih kojima je san lak kao u zeca (brzo i lako se bude) itd. Snova je toliko da imaju svoje zasebno carstvo – carstvo snova. Volimo misliti da je to carstvo sretno, mahom i zato što ga čini divni život maštanja i snivanja. No to besvjesno stanje, san, donosi i noćne more, a mnoge nedaće i potpuna odsutnost sna, nesanica. Ako sve prođe kao u snu, prošlo je brzo. No moglo je biti i zbunjeno, nesvjesno (Pitala se kao u snu je li se to uopće dogodilo). Gurači glave u pijesak najradije bi da sve bude kao u snu, idealno, ili barem kao kroz san, donekle zamućeno, premda je na takve tlapnje bolje ne pomisliti ni u snu (uopće ne pomisliti), jer, zna se, vrag ne spava, a razočaranje vreba iza svakog ugla.

Nakon sjećanja na tolike sanjare, sanjalice i sanjarije (ono što se zamišlja, želi, o čemu se sanjari), čini se da sam se, kao pile u kučine, zaplela u sanak pusti (želje, često neostvarive), pa je bolje da se prepustim drijemu i drijemežu kad dremle mi se, dremle, a spati mi se – hoče. Dok ne zaspim vječnim snom.