Prvi ženski Molto cantabile

Zahvaljujući koncertnom nizu koji na inicijativu poznatog radiosljemenskog voditelja Klasične noći zagrebačkih šišmiša Zlatka Madžara organizira Koncertna direkcija Zagreb, u prvi je plan glazbene ponude u hrvatskoj metropoli smjestio nepopularnu intimističku vrstu: minijaturu za glas i klavir. Do ove sezone proteklih je desetljeća večer solo pjesme uistinu bila prava rijetkost rezervirana uglavnom za ekskluzivni program Dubrovačkih ljetnih igara, gdje su svake godine u Atriju Kneževa dvora recitale vokalne lirike priređivali vrsni domaći i strani pjevači. U Zagrebu se mogao steći dojam da uspješni operni glasovi nisu sposobni uklopiti se u format tog žanra koji zahtijeva minuciozan rad i pripremu zahtjevnoga cjelovečernjeg programa najčešće za – jednokratnu uporabu. Sudeći prema brzini kojom je pripremljena ova i odmah najavljena iduća sezona ciklusa, naši pjevači kao da su jednostavno čekali prigodu za nastup u toj vrsti koja općenito oplemenjuje i pročišćava njihovu pjevačku tehniku i izražaj, ali i razradu scenskog aspekta u manjoj koncentriranijoj formi, u neposrednoj blizini slušatelja kakvu nudi intimno ozračje Hrvatskoga glazbenog zavoda.

Martina Filjak i Martina Zadro u Hrvatskom glazbenom zavodu / Snimio Mirko Cvjetko

Nakon dvojice pjevača (tenora Tomislava Mužeka i basa Luciana Batinića), red je došao i na jednu pjevačicu. Poznatija u susjednoj Sloveniji nego u rodnoj Hrvatskoj, sopranistica Martina Zadro, od svoje zadnje kreacije Mimi u zagrebačkoj produkciji Puccinijeve La Bohčme 2009, nije nastupila ni u jednoj hrvatskoj opernoj kući. Ta je prvakinja Opere Slovenskog narodnog gledališča u Ljubljani, nakon diplome iz pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, otišla u Graz usavršiti se upravo u interpretaciji tzv. Lieda. Kako voditelj ciklusa jednaku važnost pridaje i pijanistu-korepetitoru, za ovu je prigodu na suradnju pozvao najbolju hrvatsku pijanisticu Martinu Filjak, koja nakon razdoblja pobjeda na natjecanjima uspješno brodi svjetskim koncertnim pozornicama. Njihov je prvi zajednički projekt bio znakovit, jer koliko je rijetka solo pjesma na našim koncertnim podijima, toliko su prorijeđeni i nastupi tih dviju glazbenih umjetnica. Stoga ne čudi da se za njihov koncert u HGZ-u tražila karta više te da bi prema interesu publike mogle napuniti i Veliku dvoranu Lisinski, samo što bi se u širini prostora izgubila suptilnost njihova komornog tonskog spleta.

Kako bi naglasili ravnopravnost dviju solistica (premda je na plakatu nepravedno bio otisnut samo portret pjevačice), organizatori su Martini Filjak dali prigodu da tonski rafiniranim pijanističkim Romancama, op. 28 Roberta Schumanna uvede u misaoni svijet njegova antologijskoga ciklusa Ljubav i život žene od osam pjesama na stihove Adalberta von Chamissoa, koji progovara fluidnom ženskom perspektivom. S kristalnim se klavirskim sklopovima u bogatom reljefu zvuka skladno stopio bistri sopran uživljene Martine Zadro. Njezin glas kao da je stvoren za solo pjesmu, iznimno fleksibilan, ugodan, sjajan i svijetao te sasvim nalik na pjev zabilježen na ranim snimkama legendarne hrvatsko-austrijske sopranistice Sene Jurinac, kojoj je cijela večer bila i posvećena. Svestranost obiju umjetnica posebice je došla do izražaja u drugom dijelu večeri, u opernim arijama Giuseppea Verdija i Petra Iljiča Čajkovskog, u kojima je pijanistica spretno dočarala dramatiku i zvukovnost orkestralnih partitura, a sopranistica dala oduška širokim frazama nasuprot Schumannovu sitnom vezu. Desdemona iz opere Otello kao i Tatjana iz Jevgenija Onjegina odraz su njezina pomaka od lirskih prema dramskim ulogama, koje možemo očekivati u daljem razvoju njezine karijere. Ovacije publike u završnici emocijama ispunjene večeri izmamile su reprizu Schumannove 7. pjesme u opuštenijem raspoloženju.