Proživljena virtuoznost, ljepota i snaga izvedbe

Četrnaestoga siječnja u Velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu priredio je glasovirski recital Roland Grlica, kao četvrti koncert ovosezonskoga ciklusa Mladih glazbenika u 170. godištu Matice hrvatske.

Roland Grlica / Snimio Mirko Cvjetko

Roland Grlica rođen je 1995. u Zagrebu. Učenik je trećeg razreda Glazbene škole Pavla Markovca u Zagrebu u razredu prof. Rubena Dalibaltayana. Nastupa na svim važnijim koncertima u organizaciji škole. Nastupio je i kao solist uz pratnju Zagrebačkoga komornog orkestra 2009. i Gudačkog orkestra Glazbene škole Pavla Markovca 2010. Gostovao je u mnogim radijskim i televizijskim emisijama (Dobro jutro Hrvatska, Dan za danom, Školski program, Majstori svirači). Usavršavao se kod mnogih istaknutih pedagoga (Olga Cinkoburova, Ipazzio Ponzeta, Nina Patarčec, Đorđe Stanetti). Sudjelovao je u nizu domaćih i međunarodnih natjecanja, na kojima je ostvario iznimne rezultate, kao što je treća nagrada i posebna nagrada za najbolju izvedbu hrvatskoga skladatelja 2006. te prve nagrade 2008, 2010. i 2012. na Međunarodnom natjecanju Zlatko Grgošević u Zagrebu, zatim tu je regionalna druga nagrada 2007. i prve nagrade na regionalnim i državnim natjecanjima 2009. i 2011. te prva nagrada na Međunarodnom forumu o glazbenoj interpretaciji i pedagogiji u Lonigu (Italija) 2008. Dobitnik je i prve nagrade međunarodnog natjecanja Mladi virtuozi – Etide i skale u Zagrebu 2010. te druge nagrade 2010. i prve nagrade 2012. Međunarodnog natjecanja grada Gorizije u Italiji.

Na programu njegova glasovirskog recitala bila je četverostavačna Sonata u Es-duru, op. 31 br. 13 Ludwiga van Beethovena, Balada br.1 u g-molu, op. 23 Frederica Chopina, Mađarska rapsodija u a-molu, br. 13 Franza Liszta, Otok radosti Clauda Debussyja i Ples barunice Frane Paraća.

Sigurnost i proživljenost svirke Rolanda Grlice izvirala je od prvih taktova četverostavačne sonate L. v. Beethovena već u prvom stavku, punom glazbenog naboja, pa sve do posljednjega, čiji glazbeni materijal donosi ugođaj lova, zaslužan za naslov Lov, kako se sonata popularno naziva. Zatim su nas ljepotom izvedbe osvojili poznati zvuci Chopinove Balade, izvorno zamišljenom toplinom u dinamično rastu glazbene napetosti. Devetnaest Mađarskih rapsodija skladao je znameniti Franz Liszt tek nakon što je prvi put od djetinjstva posjetio domovinu. Neke od posveta tih djela bile su znamenitim glazbenicima, kao što su violinisti J. Joachim, H. W. Ernst te dirigent, pijanist i skladatelj H. von Bullow. Virtuozna zahtjevnost 13. Lisztove mađarske rapsodije bila je izvedbeno visokom razinom zadovoljena, nakon čega smo uživali u izvedbi poznatoga Debussyjeva Otoka radosti, skladbe s visokom dozom impresionistički nadahnute ljubavne raspojasanosti. Na kraju rasporeda recitala Rolanda Grlice pedagoški sjajno vođen mladi pijanist prikazao nam je vrhunskom izvedbom virtuoznu strukturu skladbe u modernom ruhu, Plesa barunice, djela akademika Frane Paraća.