Pripovijesti o gradu

Izložbu fotografija Ara Gülera naslovljenu Oko Istanbula nije pretjerano nazvati pravim biserom. Ovaj veliki turski fotograf svojedobno je proglašen jednim od sedam najboljih fotografa na svijetu u djelu British Journal of Photography Year Book, objavljenu 1961. u Velikoj Britaniji, a iste godine postao je i članom ASMP (American Society of Media Photographers) kao jedini turski predstavnik. Izlagao je na brojnim izložbama po svijetu, intervjuirao je i fotografirao brojne slavne ličnosti poput Russella, Churchilla, Toynbeeja, Picassa ili Dalija. Njegov se opus, dakako, nalazi i u fundusu mnogih najznačajnijih međunarodnih ustanova. Svjetska slava posljednjih mu je godina osnažena i činjenicom da ga popularni sunarodnjak, Orhan Pamuk, spominje u svojem romanu Istanbul.

Ara Güler, Brodari sa Zlatnog roga, Stari most Galata i Nova džamija, 1956.

Na njegovim crno-bijelim fotografijama nema opisivačke sitničavosti, gubljenja u suvišnoj tehničkoj preciznosti i kristalnoj jasnoći. Fotografija se u Gülerovu objektivu potvrđuje kao subjektivni, izmaknuti, zamagljeni trag, poput pojedinačnoga sjećanja. Rakursi se ne povode za najočiglednijom atraktivnošću urbane svakodnevnice, nego vrludavo biraju ono što je istinito na jednoj drugoj spoznajnoj, više literarnoj no dokumentarnoj razini.

Intimnom bliskošću s protagonistima, potvrđenom u blagosti i spontanosti njihovih pogleda, autor promatrače uvlači u scenu, odnosno kadar zbivanja. Güler omogućava osjećaj sudioništva, doduše s određenim kašnjenjem, no vrijeme se ionako potvrđuje kao zamisao, a ne činjenica. Upravo takvim, mekanim pristupom, u nebrojenim nijansama i prijelazima crne, bijele i sive, fotograf majstorski dočarava povijesnu i kulturnu bremenitost zemlje.

Ljudi koje snima karakteristični su i sjedinjeni s duhom prostora, a ujedno svevremeni i sveprostorni. Güler čuva dostojanstvo uhvaćenoga ne svodeći ga na tipski znak ili simbol (iako je u određenim prilikama to i odveć lako), već mu jednostavno dopušta da živi u punini svoje osobnosti, koja se istodobno otkriva i skriva na finoj razmeđi tajanstvenoga čina fotografiranja i same egzistencije, koju ono transponira u novu vrijednost.

Güler nudi gledatelju mogućnost uspostave paralela s nekim drugim onovremenim velikanima europske i svjetske fotografije, ali i usporedbe turskih gradova s otprije viđenim prizorima s fotografija Pariza, Rima, Zagreba, Splita, Dubrovnika... Njegov je pogled blag i prilagodljiv. Zamjetan je osjećaj za jednostavnost, ali i dramatičnost, kada se ona ponudi u iskonskom obliku – odnosu prirode i čovjeka.

U razgovoru koji je s njime vodio Saša Šimpraga doznajemo koja je Gülerova najdraža fotografija. Odabrao je onu na kojoj se u prvom planu vide dvojica ribara, a u pozadini most Galata i Yeni Cami (Nova džamija). Džamija, prema njegovim riječima, ukazuje na to da je ovo islamska zemlja te da se ovdje živi u skladu s tom kulturom. Most Galata simbolizira povezivanje dviju civilizacija. Cijeli prizor s fotografije natkriva oblak dima. Dvojica ribara u prvom planu meni simboliziraju život, zaključuje Ara Güler.

Riječ je o strastvenom pripovjedaču priče o rodnom gradu. Posebno je zanimljiv način na koji vidi brod. On je ponekad scenografija, mjesto susreta i bezbrižnih druženja građana. Gdjekad je turističko prometalo, sredstvo razonode. No ono što je uistinu - a to se potvrđuje u Gülerovoj dosljednosti njegova prikazivanja - jest simbol prelaska s jedne obale na drugu. Točnije, on je točka ukrštavanja ljudske prolaznosti i vječnosti Grada. Na posebno dojmljivoj fotografiji Kandilli iz 1965. u prvom planu, na rubu mola, naziru se dvije stolice. Nedaleko, u pozadini, prolazi brod, odrazi njegovih svjetiljki rasipaju se po površini mora i oplakuju obalu. Oštrina popušta kako se udaljavamo od prvoga plana, vrhunac uzburkanosti koncentrira se na zamućenim i pomaknutim svjetlima broda. Pogled je nesavršen, omamljujući i pun atmosfere koja se svakim novim susretom s fotografijom nanovo doživljuje i proživljuje.