Kondenzirana i oslobođena plesačka energija

Ronald Savković preuzeo je potkraj prošle sezone vođenje Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci. Vratio se u rodni grad, gdje je počeo učiti balet u studiju Jože Komljenovića. Profesionalni put odveo ga je na budimpeštansku baletnu akademiju, zatim do mariborskoga i zagrebačkog baletnog ansambla, čiji je prvak bio nekoliko godina. Od 1998. boravio je u Berlinu, gdje je desetak godina bio prvak Berlinskoga državnog baleta te surađivao s najvećim koreografima i plesačima današnjice, a od 2005. bavi se i koreografiranjem.

Prizor iz baleta Shut up and dance

Na hrvatskoj praizvedbi Ščedrinova baleta Ana Karenjina prije četiri godine u Rijeci oduševio je ulogom Vronskog, a odnedavno je ta predstava u koreografiji Dinka Bogdanića ponovno na repertoaru Riječkog baleta. U studenome je s velikim uspjehom, i nagradama, u Beogradu postavio svoj balet Aleksandar Veliki, a za Rijeku je, na pozornici Hrvatskoga kulturnog doma na Sušaku, pripremio Shut up and dance, autorski projekt kojim se, putem radionica i u različitim inačicama, bavio u nekoliko navrata.

Glazbu je skladao hrvatski glazbenik i producent Rene Beer. U snažnoj repetitivnoj motorici elektronske glazbe javljaju se motivički i melodički impulsi, što otvara prostor poticajima za plesni pokret. Ronald Savković, sažimajući vlastito bogato iskustvo klasičnoga baletnog princa, poslužio se elementima klasične baletne tehnike, varirajući ih u dovoljnoj mjeri da poprime suvremeni oblik i zadrže klasičnu tehničku postavu plesa na špicama. Vrijednost je toga pedesetminutnoga apstraktnog djela što je u izrazu potpuno suvremena koreografija potekla od klasičnoga plesača i namijenjena je također klasičnim plesačima. Brza je, teška i zahtjevna, kondenzirane i oslobođene energije. Doduše, umjesto pojedinih elemenata mogli bi se izvesti neki drugi, a da se ništa bitno ne bi poremetilo jer je njezina struktura jasna: od skupnih nastupa, u dva dijela predstave, razvija se ples u dvoje, troje ili četvero te ponovno vraća skupnim nastupima. Nekoliko je pas de deuxa različitih emocionalnih predznaka, s ljubavnom dramom prije atraktivnoga završetka. Na polovici djela je step-intermezzo, na glazbu pjesme L-O-V-E Nata Kinga Colea, u šarmantnoj izvedbi Shauna McLaughlina. Na prvi pogled učinilo se kao nepotrebno unošenje stilske disharmonije, ali sagledavajući cjelinu, nije bilo loše.

Asistentica koreografa je Ersilia Nikpalj, oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić, a kostime čistih obrisa načinio je poznati makedonski modni dizajner i kostimograf Aleksandar Nošpal. Zajedno s koreografom ostvarili su vizuru i ugođaj modernog baleta kao sastavnog dijela suvremenoga plesnog kazališta, na tragu današnjih europskih tendencija.

Plesači Riječkog baleta, pojačani s nekoliko novih članova, ostvarili su novu kvalitetu svog plesnog stila i načinili nov korak u razvoju. Nastupili su Paula Rus, Marta Kanazir, Marta Voinea Čavrak, Sabina Voinea Vukman, Jovana Mirosavljević, Anka Zgurić i Tanja Tišma, te Shaun McLaughlin, Martin Grainger, Svebor Zgurić, Daniele Romeo i Ricardo Freire.