Kojeg su spola anđeli?

Nikoga ne bi smjela čuditi reakcija Crkve na sadržaj novoga predmeta. Da nije reagirala, ona ne bi obavila svoje poslanje. A ono je navješćivati Evanđelje. E pa gdje se to u Pismu uopće spominje LGBT problem? Implicite posvuda gdje se govori o spolnosti, a eksplicite u poslanici Sv. Pavla Rimljanima

Za vrijeme osmanlijske opsade Konstantinopola 1453. tamo su, navodno, raspravljali kojeg su spola anđeli. Ishod je poznat: Konstantinopol je od tada Istanbul sa svim poznatim posljedicama. Nije važno koliko je ta povijesna crtica istinita, a ako i jest, navedena teološka rasprava sigurno nema veze s padom grada. On je izgubljen zbog odnosa vojne moći, no svejedno navedeni slučaj stoljećima se navodi kao primjer što će se dogoditi onomu tko se u teškoj situaciji bavi efemernim stvarima. Tako se i meni odnedavno ušuljao u razmišljanje. Kontekst nije teško prepoznati: dok svi gospodarski parametri pokazuju negativne trendove dovodeći naciju u stanje beznađa, anketirani građani pokazuju najveći interes za raspravu o uvođenju jednoga novog školskog predmeta.

Vratimo se načas anegdoti s početka članka. Može li se u ekonomiji spasenja usporediti važnost određivanja spola anđela (premda ne isključujem ni njezinu reaktualizaciju!) i ponuđenoga spolnog odgoja u hrvatskim osnovnim školama? Nikako! Neovisno o spolu, anđeli će i dalje ostati dječji čuvari mili, dok ih spolni (pre)odgoj, makar ako je suditi po literaturi po kojoj će se učitelji pripremati za nastavu, prije može uvesti u napast nego izbaviti od zla.

Stoga nikoga ne bi smjela čuditi reakcija crkvenih struktura na sadržaj novoga predmeta. Da nije reagirala, ona ne bi obavila svoje poslanje. A ono je navješćivati Evanđelje. E pa gdje se to u Pismu uopće spominje LGBT problem? Implicite posvuda gdje se govori o spolnosti, a eksplicite u poslanici Sv. Pavla Rimljanima. Iz nje jasno proizlazi da je, uz mnoge druge nedostatke, istospolni seks isključivo praksa pogana. O tome Pavao, kao apostol pogana koje želi privesti kršćanstvu, piše: „Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protinaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svog zastranjenja.

I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji tako čine – oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.“

Ove retke trebalo bi pomnjivo raščlaniti, što je u ovakvu članku nemoguće. No i površan pogled upućuje da Pavao ne osuđuje homoseksualizam kao urođenu sklonost, nego njegovo prakticiranje kod heteroseksualaca. Sveti Pavao nije bilo tko u kršćanstvu pa ni u ljudskoj civilizaciji uopće. Dostatno je spomenuti da ga se smatra utemeljiteljem univerzalizma. (Vidi Alain Badiou, Sveti Pavao – utemeljenje univerzalizma, Zagreb 2006.) A ni Poslanica Rimljanima nije tek jedna od dvadeset poslanica Novog zavjeta. U njoj kao u „vjerodajnom pismu“ Rimljanima, Pavao izlaže „temeljne stavke svoga propovijedanja“. U njoj je sadržan „smisao i nesmisao židovskoga Zakona, smisao čovjeka, čovječanstva, svemira“. Zbog toga ova Pavlova poslanica „ide u najznačajnija djela svjetske književnosti koja se bave podjednako problemom čovjekove bijede i čovjekova dostojanstva“.

Poslanice su redovito štivo službe riječi za vrijeme sv. mise. Zbog opsežnosti one se naizmjence čitaju u kraćim izvacima. No ne sjećam se da sam ikada čuo s ambona Pavlove retke koje navodim u ovom članku. Možda je to zbog nelagode koja se oduvijek osjećala u Crkvi kad je u pitanju eksplicitan govor o seksualnosti. No zašto ne misliti pozitivno: Crkva ispušta ove retke izbjegavajući stvaranje lošeg raspoloženja prema LGBT zajednici. Ako je tako, onda kardinal Bozanić doista nije zaslužio onakvu „podoknicu“ kakvu mu je nedavno priredila ta zajednica.