Kazalište ne smije bježati od stvarnosti

Očito da je Drama sustavno propadala više godina i bila marginalizirana / Promašiti pokušavajući stvoriti nešto novo nije sramota. Ali sramota je umjetnički kukavičluk koji pokušava igrati na sigurno / Financijska situacija ne dopušta maštarije i ne želim se razbacivati pretencioznim izjavama...

Kazališno vijeće HNK u Splitu 21. prosinca imenovalo je ravnatelje ansambala HNK u Splitu te je Jasen Boko imenovan ravnateljem Drame. Dramaturg, dramski pisac, novinar, kazališni kritičar, a posljednjih godina pisac i samostalni umjetnik, Jasen Boko dobitnik je više nagrada za dramatičarski i spisateljski rad. Posljednja u nizu je nagrada Kiklop za publicistiku i nagrada Marco Polo za knjigu Tragovima Odiseja. Bio je izbornik i suradnik mnogih kazališnih festivala kao i dramaturg u Kazalištu Virovitica, a u svom bi mandatu Drami HNK u Splitu mogao donijeti pozitivne promjene. O budućim repertoarnim promjenama razgovarali smo s Bokom nedugo nakon preuzimanja dužnosti.

Do kraja sezone imate još tri dramske premijere. Znate li već sada što ćete promijeniti u programu svojih prethodnika?

Jedino što sam promijenio jest „skidanje“ Doma Bernarde Albe, u dogovoru s Matkom Ragužem, koji je bio najavljen kao redatelj te predstave. Ne mislim da je riječ o tekstu koji u ovom trenutku ima ono što želim u svom repertoaru, a umjesto toga za drugu polovicu svibnja pripremam premijeru drugoga teksta. Kako je u ovom trenutku kazalište u ozbiljnoj financijskoj situaciji zbog dugova koji se kao kosturi iz ormara pojavljuju na svakom uglu, još nisam siguran koja će to drama biti, premda imam više ideja, ali one ovise o financijskim mogućnostima.

S obzirom da ste kao kazališni kritičar i novinar dugo pratili rad kazališta u Splitu, možete li reći tko je najviše pridonio stanju Drame koje ste zatekli preuzimanjem mjesta ravnatelja?

Mislim da je u ovom trenutku sasvim deplasirano bilo koga proglašavati krivcem, ali očigledno je da je Drama više godina sustavno propadala i bila marginalizirana. Razlozi takve situacije su složeni, ali prije svega mislim da se nije kvalitetno osmišljavao repertoar, a upravo je rad na repertoaru ono bitno u drami svakoga kazališta. Nisam ja jedini koji je pisao o lošem stanju u Drami, a da budem konkretniji: na prste jedne ruke mogu se nabrojati vrijedna gostovanja ili nagrade Splitske drame u posljednjih desetak godina, ona je jednostavno u hrvatskim okvirima postala nevidljivom. Evo: možete li se ovoga trenutka sjetiti neke bitne dramske produkcije splitskoga HNK-a u tom razdoblju o kojoj se pričalo? A uvjeren sam da Drama može mnogo više od toga. Govori se o lošem stanju i radu u HNK-u već više godina, ali ako pogledamo objektivno, Balet je bio kvalitetan, Opera je držala standard. Dio koji očigledno nije bio dobar jest Drama, a ona, pokazalo se, na neki način u Splitu označava cijelo kazalište i pomaže stvoriti sliku o njemu kao dobrom ili lošem.

Svojedobno ste zbog kritike repertoarnih poteza bili u sukobu s Mani Gotovac, tadašnjom intendanticom. Mislite li i danas da je Split imao loše kazalište u vrijeme njezina mandata?

Nisam nikad rekao da je Split u njezinu mandatu imao loše kazalište. Jedino što sam tvrdio jest da nije imao genijalno ni svjetsko kazalište, kako je tadašnja intendantica tvrdila. Konkretno Drama je u tom razdoblju imala nekoliko iznimnih predstava, ali je imala i potpunih promašaja, dok se uporno pričalo kako je sve bilo genijalno. Kod gospođe Gotovac volio sam njezinu sklonost kazališnom riziku i pokušaj da se napravi nešto drukčije. I ja mislim da umjetnost ne smije ići na sigurno i da mora tražiti pa time i riskirati. Ono što nisam volio jest pokušaj manipulacije medijima i grub napad na svakoga tko se usudio reći kako sve to i nije bilo baš genijalno. Reći da neka predstava nije dobra donosilo je optužbe kako ste nekompetentni, konzervativni i nedorasli „svjetskom kazalištu“. Što je tipična situacija iz Careva novog ruha! Ponekad je ljudski priznati promašaj – promašiti pokušavajući stvoriti nešto novo nije sramota. Sramota je umjetnički kukavičluk koji pokušava igrati na sigurno, što ipak nije bio slučaj u mandatu Mani Gotovac.

Znači li vaše stupanje na dužnost i to da je financijska situacija HNK-a u Splitu manje neizvjesna nego potkraj prošle godine, kada se govorilo o gubicima bivšeg intendanta, i hoćete li imati novca za realizaciju programa?

Financije su u ovom trenutku, a na moju sreću, briga intendanta Tončija Bilića i siguran sam da mu nije nimalo lako, jer se pravo stanje duga još otkriva. Novca za realizaciju programa mora biti, jer gledatelji imaju pravo gledati predstave za koje su, uostalom, kupili pretplatu. Ja vjerujem da će se pitanje duga riješiti i da neće novac za produkciju biti usmjeren na vraćanje dugova, jer onda kazalište gubi svrhu. Znam da na tome intendant predano radi, a želim vjerovati da će Grad, koji je mogao dignuti kredit od 30 milijuna kuna kako bi spasio loše poslovanje u Hajduku, biti kadar naći i desetinu tog iznosa kako bi imao opet kvalitetno kazalište. Hajduk jest tradicija stara sto godina, ali je kazalište u ovom gradu također tradicija, uostalom stara sto i dvadeset godina. Usput, dug je napravljen za vrijeme vršenja dužnosti bivšeg intendanta, kojega je na to mjesto postavio upravo Grad!

Imate namjeru obnoviti ansambl i u tom smislu pozvali ste natrag Zoju Odak, koja je otišla za vrijeme intendanture Duška Mucala… Koje korake u tom smjeru planirate?

Samo podsjećam da Zoja Odak nije otišla, nego je brzojavom poslana u mirovinu! Ansambl od samo devetnaest glumaca premalen je da bi ispunio sve zadaće koje repertoar drame neke nacionalne kuće postavlja. U dogovoru s intendantom borim se za još barem četiri ili pet mjesta u ansamblu, koja mu, uostalom, po sistematizaciji i pripadaju. Vjerujem da će se u rad Drame vrlo brzo uključiti nekoliko novih glumaca, prije svih Marko Petrić i Nikša Arčanin, koji već igraju u više naših predstava i pokazali su iznimnu kvalitetu. Za normalno funkcioniranje nedostaju i dvojica muških srednjaka, jer je ansambl kritičan upravo u tom segmentu. Imamo i niz mladih glumaca koji izlaze sa Splitske akademije, a koje već uključujemo u produkcije, tako da vjerujem da će se situacija popraviti i da ćemo moći početi raditi zahtjevan i kvalitetan repertoar koji planiramo.

Kakav repertoar po vašem mišljenju treba imati HNK u Splitu, a kakav unutar njega Drama? Možete li nam otkriti koje dramske naslove planirate postaviti tijekom mandata?

U repertoar Baleta i Opere ne želim se ni na koji način miješati jer to jednostavno nisu područja za koja sam kvalificiran. Što se Drame tiče mislim da je rad na repertoaru najvažniji segment kazališnoga rada. Taj repertoar mora biti promišljan iz mogućnosti dramskog ansambla i potreba ciljne publike. No on neće izravno udovoljavati i ugađati potrebama publike, mislim da kvalitetna ponuda može formirati „potražnju“. Kroz dramske naslove i one koji će ih realizirati imam namjeru kreirati dramski program koji snažno progovara o svojoj stvarnosti, a ne bježi od nje. Ovo kazalište sigurno neće biti mjesto zabave u koje bi publika dolazila da se zabavi i nasmije, da se opusti i zaboravi na stvarnost. Mislim da kazalište, kao javna potreba, mora biti angažirano, korespondirati s okolinom, problematizirati je, ulaziti u kreativnu polemiku s društvenim devijacijama i glasno progovarati o društvenoj situaciji. Zabava, estrada i laki sadržaji u ovom su društvu postali jedina ponuda, splitski HNK sigurno neće nuditi tako nešto. Želim da publika iz kazališta izlazi uzdrmana, zamišljena, ganuta onim što je vidjela, da izlazi drukčija nego što je u njega ušla. Znam da katarza danas više nije moguća, ali nemam namjeru raditi produkcije koje će nas zabaviti i koje ćemo odmah zaboraviti. Da bi se tako suvremeno promišljanje repertoara moglo i realizirati, trebaju iznimno kvalitetni redatelji koji imaju snažan umjetnički stav, žele kazalište koje nije eskapističko i odlično poznaju rad s glumcem. Takvi su, i to su oni s kojima želim raditi kazalište, Paolo Magelli, Janusz Kica, Anica Tomić, Bobo Jelčić, Tomi Janežič, Mateja Koležnik, Samo Strelec, čime se ne iscrpljuje popis redatelja koje želim vidjeti u HNK-u.

Jeste li se pri sastavljanju dramskoga repertoara s nekim savjetovali? Koliko su savjeti koje ste dobili utjecali na vaše planove?

Vjeran Zuppa dramski je savjetnik splitskoga HNK-a i s njim i intendantom raspravljam o repertoaru. Zuppa, sa svojim velikim iskustvom, dragocjen je kao savjetnik i naravno da svaki njegov savjet pažljivo razmotrimo i o njemu razgovaramo. Cilj nam je zajednički: povratak splitske Drame među kvalitetna kazališta i u kulturnu javnost i izvan splitskih okvira.

Što je, u kontekstu vaših planova, s programom Splitskoga ljeta? I što je s financijskom konstrukcijom Ljeta u odnosu na dramski dio programa?

Splitsko ljeto produkcijski pripada splitskom HNK-u i iako ima ponešto različito financiranje, svi materijalni problemi koji u ovom trenutku postoje taj Festival dijeli sa svojim kazalištem. Radit ćemo Timona Atenjanina, koji je iznimna i tako rijetko igrana drama, a pritom na nevjerojatan način korespondira s problemima ovoga društva. Kako je Georgij Paro napravio neke od nezaboravnih predstava na Splitskom ljetu, ne vidim razloga da veliki Parov povratak na hrvatsku scenu ne bude dobitak za ovo kazalište i splitsku publiku. Planiram na Ljetu još jednu, nešto manju, dramsku premijeru, znam i što bi to bilo i tko bi je realizirao i mislim da bi spoj te dvije produkcije, jasno uz obnovu produkcije Smij i suze starega Splita i program zanimljivih gostovanja, činio vrlo zanimljiv program. No kako financijsku konstrukciju još ne možemo sastaviti pa nismo sigurni u mogućnost njezine realizacije, s naslovom druge premijere u ovom trenutku ne bih izlazio.

Kako vidite realizaciju ostalih kazališnih projekata vezanih uz HNK u Splitu, odnosno – što je s Marulićevim danima?

Marulićevi dani odvijat će se kao i dosad, ali uz neke novine. To su, za početak, formiranje drukčijega žirija, koji će biti međunarodni i vrlo kompetentan za prosuđivanje takve vrste festivala. Kako mislim da nam uvijek u kazalištu nedostaje to oko sa strane, a i suradnja sa sličnim festivalima, već radimo na osnutku udruge festivala koji se bave promocijom domaćeg teksta, za početak u regiji. Teden slovenske drame, Sterijino pozorje, Dani bosansko-hercegovačke drame i Marulićevi dani, svaki u svojoj zemlji, imaju vrlo sličan cilj i ne vidim razloga da se izravno ne povežu pa i razmjenjuju najbolje produkcije u okviru festivala. Mnoštvo je planova za suradnju na tom planu razmjene najboljih dramskih tekstova, a već smo, za početak travnja, u Sloveniji dogovorili prvi sastanak, nakon kojega ću moći objaviti više konkretnih inicijativa. Isto tako, planiramo na festivalu povećati prisutnost hrvatskih pisaca, organizirati konstruktivne okrugle stolove i glasno progovoriti o načinima predstavljanja domaće drame. Želim da Festival i bude festival, a ne samo smotra najboljih predstava po domaćem tekstu.

Kao nekadašnji izbornik Međunarodnog festivala malih scena, dramaturg u Kazalištu Virovitica i suradnik mnogih festivala, planirate li splitskoj publici dovesti svjetsko kazalište?

Da, lijepo bi bilo sad reći kako želim u Split dovesti kvalitetne produkcije iz svijeta, jer mislim kako se kvalitetno kazalište može napraviti samo ako se stavi u širi kontekst u kojemu bismo mogli procijeniti i vlastitu vrijednost. No financijska situacija ne dopušta maštarije i ne želim se razbacivati pretencioznim izjavama, dok one ne budu imale podlogu u realnosti. Živimo u zemlji u kojoj se na svim razinama, a posebno onima političkim, obećava med i mlijeko, a tužna stvarnost pokazuje da živimo na kikirikiju. Ali planiram dovesti u Split neke i hrvatske i inozemne predstave koje si možemo priuštiti, a koje, iako kvalitetne, ne moraju biti i preskupe. No ono čime se više bavim u ovom trenutku jest potreba da Dramu i ono što u njoj već proizvodimo pokažemo i izvan Splita, po Hrvatskoj i u inozemstvu. Što bi se gospodarskim rječnikom reklo: prioritet mi je izvoz, a ne uvoz!