Istraživanje kao umjetnost

Radovi nizozemske umjetnice Nicoline Van Harskamp usredotočeni su na pitanje moći izgovorene riječi i učinaka što ih ona ostvaruje u igri političkog djelovanja. Umjetnica svoj rad kao da temelji na Foucaultovoj teoriji o moći diskursa, ali to čini na suženu polju politike i uz pomoć metoda bitno različitih od njegovih. Van Harskamp je prije svega umjetnica. Čak i kad ulazi u problematiku društvenog angažmana i političke teorije, sredstva artikulacije njene misli ostaju u području umjetnosti. Ovdje je to film, ali budući da se radi o razvojnom projektu - do sada je, u različitim fazama, bio predstavljen u galerijskim prostorima diljem Europe - pitanje je za kojim će tehnikama autorica još posegnuti. S tobom u solidarnosti bavi se anarhizmom danas, a zasniva se na pismima nizozemskog anarhista Karla Maxa Kruegera. On je od 1989. do 1999. održavao korespondenciju s oko 400 istomišljenika u svijetu, stvarajući tako globalnu anarhističku mrežu koja je povezala političke aktiviste i slobodne mislioce sa svih kontinenata. Van Harskamp se, nakon njegove smrti, upustila u istraživanje ove korespondencije u svrhu rekonstruiranja ličnosti autora pisama, njihovih privatnih i političkih uvjerenja te životnih uvjeta. Pritom je, uz pomoć profesionalnih grafologa, analizirala rukopise i stil pisanja pojedinih autora. Umjetnica pred publiku, u formi citata, bilješki i sažetaka, iznosi dijelove pisama popraćene komentarima o privatnom životu i karakternim crtama njihovih autora. Ova dokumentacija svjedoči o izrazito heterogenoj skupini okupljenoj oko pojma anarhizma. Ono što, promatrano izvana, djeluje poput ideološki čvrste i politički homogene teorije, razotkrit će se kao splet razgranatih političkih stavova ujedinjenih tek željom za izravnom društvenom akcijom. Suvremeni se anarhizam pokazuje kao politička formula sposobna apsorbirati cijeli niz različitih razmišljanja o društvu i putevima kojima bi ono trebalo krenuti, ali čije istinsko mjesto povezanosti nije politička teorija već praksa – pokušaj promjene negativnih društvenih trendova što ugrožavaju ljudske i građanske slobode.

Iz postava izložbe

Umjetnička se intervencija Nicoline Van Harskamp sastoji u tematiziranju spomenute svjetonazorske heterogenosti kroz medij filma. Projekcija se sastoji od dva usporedna i uzajamno isprepletena narativna niza. Prizori insceniranog anarhističkog skupa izmjenjuju se s isječcima fiktivnih intervjua s pojedinim sudionicima toga skupa. Autorica nastoji zahvatiti anarhistički pokret iznutra, razotkrivajući ljude što stoje iza pisama te njihovu svakodnevicu, kako bi potom, u suradnji s glumcima, rekonstruirala njihove životne priče u vremenu od datuma posljednjeg pisma do danas. Ona anonimnim pojedincima iz Kruegerove mreže daje lica te kroz njihov inscenirani susret istražuje što bi se dogodilo da se oni danas sretnu i do kakvih bi sukoba i političkih previranja eventualno došlo. Na površinu izbija nemogućnost izmirenja individualnih uvjerenja unutar kolektiva te problematika pojave hijerarhijske strukture unutar pokreta koji od hijerarhije i autoritarnosti zazire. Ovakva analiza pomoću fikcije odnosno zamjene dokumentarizma imaginacijom na nadasve zanimljiv način izmješta istraživački proces iz njegove paradigmatske znanstvene ukorijenjenosti u područje umjetničke prakse.