Svjetlost i toplina u Dubrovniku

Izvrsna organizacija, velik broj sudionika, čak stotinu i četrdeset aktivnih, uz više od stotinu slušača, te bogat znanstveni i duhovni program, sukus su dubrovačkoga simpozija o folklornom i etnografskom nasljeđu

I prošle se godine od 11. do 13. prosinca u svjetlosti Svete Lucije i Feba Apolona okupila FEB-družina. Vrata od Grada na posljednjem su se Simpoziju otvorila za trideset posto više febovaca, tako da je svoj rad predstavilo osamdeset i pet predavača, stotinu i četrdeset sudionika iz različitih znanstvenih područja, od Hrvatske do Austrije, od Mađarske do Ukrajine, iz ukupno deset zemalja. Drugi međunarodni znanstveni interdisciplinarni simpozij Hrvatska folklorna i etnografska baština u svjetlu dubrovačke, svjetske i turističke sadašnjosti, 2. FEB, odvijao se u organizaciji Folklornog ansambla Linđo i Adria kongresa iz Dubrovnika, a pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma Republike Hrvatske, Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

S nastupa folklornog ansambla Linđo

Voditeljica Znanstvenoga projekta FEB i autorica Znanstvenoga simpozija 2. FEB Mira Muhoberac pomno je pazila na svaki detalj u koncepciji i organizaciji i na cjelokupan simbolički okvir Simpozija. Upravo je taj okvir poslužio kao isti nazivnik za različitost koju je okupio. Srdačnost, kolegijalnost, konstruktivnost i čovječnost čvrsti su temelji koje je postavio prošlogodišnji Simpozij kojemu se većina prošlogodišnjih sudionika vratila videći svjetlo Svete Lucije kao nadu da su interdisciplinarnost i magični spoj vremena, mjesta i raznih generacija rješenje krize i most preko ponora u kojem se našao moderni čovjek. Vrativši se tradiciji, baštini i prirodi, vratio se napretku čovječnosti.

Simpozij svjetlosti i topline svečano je otvoren 11. prosinca u dubrovačkoj tvrđavi Revelin, a uzvanike su pozdravili i poželjeli im uspješan rad glavni organizatori i predstavnici institucija: ravnateljica Folklornoga ansambla Linđo, ujedno predsjednica Organizacijskoga odbora Dubravka Sarić, članovi Organizacijskog odbora Mira Muhoberac i Hrvoje Ljubimir, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović te zamjenik župana Dubrovačko-neretvanske županije Frano Skokandić. Za umjetnički dio programa pobrinuli su se linđovci počastivši nas popularnim dubrovačkim linđom i bunjevačkim plesovima te nastupom Ženske klape FA Linđo i novoosnovane mješovite klape.

Brendiranje tradicije

Dvodnevni radni dio Simpozija započeo je 12. prosinca registracijom sudionika u zgradi Poslijediplomskoga središta Dubrovnik Sveučilišta u Zagrebu. Znanstveni program otvoren je plenarnim tridesetominutnim predavanjima i petnaestominutnim plenarnim izlaganjima.

2. FEB znanstveno je započeo plenarnim predavanjem muzikologa Miha Demovića, oprimjerenim notnim i audiozapisima i slikovnim prilozima, o tradicijskom predcecilijanskom monodijskom pjevanju dubrovačke katedrale: „Uvid u tu sačuvanu građu ukazuje na to da je dubrovačka katedrala, kao u manjoj mjeri i ostale crkve dubrovačke biskupije, posjedovala vlastitu pjevačku tradiciju koja se prenosila usmenom predajom, a djelomično zapisom dubrovačkih orguljaša.“ Drugi plenarni predavač Joško Ćaleta govorio je o primijenjenoj etnomuzikologiji u procesu brendiranja tradicije, s primjerima iz vlastita terenskoga istraživanja od 1987. do danas na području Dubrovačko-neretvanske županije. U svom plenarnom predavanju Etnografija u baroknom putopisu Jakete Palmotića Slavica Stojan ističe Palmotićevo putovanje i kao „prvorazredni psihološki dokument o tome kako je to nositi se s kriznim situacijom državnom diplomatu u različitim stupnjevima njezina identiteta“. Ljiljana Marks plenarno je predavala o usmenim predajama u turističkoj ponudi, ponudivši dubrovački imaginarni zemljovid: „Upravo je Dubrovnik izvrstan primjer lokaliteta gdje se gusto prepleće visoka kultura Grada s usmenom, pučkom kulturom njegova zaleđa.“ Dubravka Sarić plenarno je izlagala o bogatim aktivnostima Folklornog ansambla Linđo u 2012. i planovima za 2013. Mira Muhoberac u plenarnom je izlaganju Hodočasnici, putnici, vodiči i stranci u Držićevoj 1550/1551. godini naglasila temeljnu godinu u promjeni kulture putovanja kao ključnu i u djelu Marina Držića, interpretirajući zrcaljenja i prepletanja srednovjekovne i šesnaestostoljetne paradigme u modelima Držićeve komediografije: „Premještanje sfera hodočasničke i novoputničke egzistencijalne i spisateljske prakse u Noveli od Stanca (dolazak seljaka u Dubrovnik) zacrtava se na usmenoj i pučkoj baštini, a i Dundu Maroju (‘libar od negromancije’) na pisanoj tradiciji i elitnoj kulturi.“

Drugi radni dan Simpozija, 13. prosinca 2012, znanstveno je otvoren plenarnim predavanjem glazbenoga producenta, skladatelja, glazbenika i muzikologa Krešimira Magdića, oprimjerenim melodijama sa snimljenih nosača zvuka, Spomenici glagoljaškog pjevanja – božićne pjesme i kolende u Dubrovačkoj biskupiji. Slijedilo je plenarno predavanje koje su zajednički pripremili Krešimir Galin i Mladen Galin, o frigijskoj pentakordalnoj sekvenci iz huritske himne: „Elemente tog kozmičkog sustava i vjerovanje u magijske snage brojeva i planetarne glazbe nalazimo i u filozofiji i radovima renesansnih europskih mislilaca, poput Ficina, i našeg hrvatskog, dubrovačkog Miha Monaldija.“ Enrih Merdić govorio je o scenskom prikazu folklora, prikazavši metodologiju rada od terenskih istraživanja do scenskoga nastupa. Matko Sršen predavao je o „komedijama na dubrovačku i suvremenom životu Grada“ želeći upozoriti na fenomen kolektivnog zaborava, tj. na pokušaje da se pojedini pisci i žarišta komedije, posebno na Dubrovačkim ljetnim igrama pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća, namjerno izbrišu iz kolektivnog pamćenja. Antun Pavešković plenarno je predavao o Pijerku Buniću Lukoviću i pokušaju restauracije Republike: „Njegova je priča i priča o zamiranju jedne stare i sjajne civilizacije, ali i priča o polaganom umiranju današnjega Dubrovnika i propitivanju kako da se to propadanje zaustavi revalorizacijom i funkcionalizacijom dubrovačke kulturne tradicije.“ Nakon toga slijedila su plenarna izlaganja Tvrtka Zebeca, o nematerijalnoj kulturi kao baštini na primjeru linđa, „kola Dubrovačkog primorja“, te Blanke Žakula o hrvatskim etnofrizurama od istraživanja do gotovih proizvoda i usluga. Na Simpoziju predstavljene su tradicijske frizure na živim modelima, ali i knjige o tome kako se one rade.

Voditelj i moderator plenarnih predavanja i izlaganja te priopćenja u sekciji Vidra oba dana bio je istraživač dubrovačke povijesti Sebastijan Vukosavić. Priopćenja od petnaest minuta izlagala su se istovremeno u četirima dvoranama Poslijediplomskoga središta simbolički imenovana nazivima: Vidra, Linđo, Dubrava i Petrunjela. Teme i rasprave bile su raznolike, ali s poveznicom revalorizacije folklorne i etnografske baštine s posebnim naglaskom na dubrovački, europski i folklor na drugim kontinentima koji se povezuje s hrvatskim te na prožimanje teorije i prakse, znanstvenoga i rada na terenu. Ukratko, mogu se podijeliti na odnos folklora i etnografije prema glazbi, plesu, kazalištu, medijima, književnosti, jeziku, muzejima, galerijama, arhitekturi, likovnoj umjetnosti, Folklornome ansamblu Linđo te Dubrovniku, Hrvatskoj i svijetu. Bogatstvo tema pridonijelo je i konstruktivnim raspravama i razmjenama mišljenja nakon pojedinih tematskih cjelina, pružajući sudionicima nove poglede na promišljanja o baštini i tradiciji.

Predstavljanje novih izdanja

Osim znanstvenog i predavačkog dijela Simpozij je iznjedrio nova bibliografska i umjetnička izdanja. Teme prošlogodišnjeg simpozija ugledale su svjetlo dana i u svojoj materijalnoj inačici – Zborniku radova FEB 2011. na čak 633 stranice. Autorica i urednica Mira Muhoberac posebnu je pozornost pridala simboličkom aspektu Simpozija, a time i Zbornika. Osim linđovskog smiješka koji simbolizira vedrinu i gostoljubivost, predznak cijeloga Simpozija svjetlost je Feba i Svete Lucije, zaštitnice (tjelesno i duhovno) slijepih. Njezin se dan slavi 13. prosinca, a odatle i simbolika broja trinaest, datuma na koji završava Simpozij, što je i broj stranice na kojoj počinje prolog Zbornika.

Zbornik je bogato grafički opremljen u bojama i fotografijama Linđa uz mnogobrojne fotografije koje su priložili autori recenziranih znanstvenih i stručnih članaka. Grafička je oblikovateljica (kao i autorica vizualnog identiteta 2. FEB-a) Nora Mojaš. Zbornik se sastoji od jedanaest poglavlja uokvirenih minuciozno smišljenim prologom i epilogom komunicirajući pritom s Marinom Držićem Vidrom. Naslovnicu krasi Linđov bračni par. Važnost Zbornika FEB 2011. nije samo u okupljanju radova radi objave same, već je on poput najfinijega tkanja satkan od vrijednih tekstova iz različitih struka (etnologija, folkloristika, književnost, arhitektura, kazalište...), profesija (znanstvenici, profesori, edukatori, turistički djelatnici...) i generacija. U Zborniku, koji su predstavile autorica Mira Muhoberac i recenzentica Suzana Marjanić, naglašena je još jednom važna odrednica cjelokupnog Simpozija – pozitivnost i dobronamjerna nakana svih sudionika koja je i medij s pomoću kojega je moguće povezati ovoliki broj različitih energija, jer su u istome pozitivnom naboju. U tu je svrhu aktualiziran citat Marina Držića: „Što se ima, to se dava. A tko sve dava, vele dava, tko srce dava, svega sebe dava!“

Osim Zbornika radova, enciklopedijskog izdanja o dubrovačkoj, hrvatskoj, europskoj folklornoj i etnografskoj baštini, na Simpoziju su novu knjigu Matka Sršena Komedije na dubrovačku, koja sadržava Sršenove izvorne komedije napisane dubrovačkim idiomom, uključujući i komedijski serijal Libertinu, predstavili Katja Bakija, Mira Muhoberac i autor.. Knjigu Dva jezika, dvije kulture – jedno kazalište (Dvadeset godina Hrvatskog kazališta Pečuh) predstavile su Katja Bakija i Mira Muhoberac. Hrvatsko kazalište u Pečuhu važna je kulturna ustanova hrvatske narodnosti u očuvanju. Uspostavilo je uspješnu suradnju s osječkim i virovitičkim kazalištem, ali i s drugim kazališnim kućama u Republici Hrvatskoj. U njegovu utemeljenju ključnu ulogu imao je Antun Vidaković, bivši voditelj plesnog ansambla Baranja, od kojega je ravnateljsko mjesto preuzeo njegov sin, glumac Slaven Vidaković, koji je studij glume završio u Zagrebu.

Za likovni izraz na Simpoziju pobrinula se članica Dubrovačke udruge likovnih umjetnika Jagoda Lasić, koja je za vrijeme FEB-a na zidovima svečane dvorane i u predvorjima imala svoju izložbu. Sedmu umjetnost predstavili su Alojzije Prosoli i Hrvojka Mihanović prikazavši film (digitalno filmsko snimanje) o hrvatskoj mariološkoj baštini. Jedini je to projekt u Republici Hrvatskoj koji filmskim putem promovira hrvatski sakralni marijanski turizam.

Pelješka sinestezija

Međunarodna komponenta Simpozija dala nam je uvid u rad Hrvata izvan domovine, ali i u rad mnogobrojnih uglednih znanstvenika iz inozemstva koji proučavaju hrvatsku tradiciju, folkloristiku i baštinu. Zanimljivo je bilo poslušati što o identitetu Hrvata u drugim zemljama govore predstavnici mlađe generacije te koje elemente identiteta drže konstitutivnima.

Udruga Deša predstavila je dubrovačku gorku naranču i slastice koje se od nje prave. Posebnu radost u prostor Poslijediplomskog središta unijela su dubrovačka djeca, koja su pod vodstvom Paole Dražić Zekić i Sanje Dražić, voditeljicâ radionice Kolende i božićne pjesme pri Matici hrvatskoj – Ogranak Dubrovnik, otpjevala i odsvirala kolende, s posvetom Svetoj Luciji. Simpoziju su darovala dašak božićnog iščekivanja i dječje nevinosti.

Simpozij, 2. FEB, obogatio nas je gastronomskim i enološkim prepoznatljivim delicijama dubrovačkoga kraja. Sudionici Simpozija u poludnevnom izletu na poluotok Pelješac posjetili su kućno gospodarstvo Vukas u Ponikvama. Bogatiji za okuse i mirise pelješkoga kraja krenuli smo u Mali Ston u potragu za solju svijeta jer smo sa svjetlošću došli. U restoranu Koruna uprava i osoblje upoznali su nas s radom i poviješću slavne stonske solane.

Znanstvenost i istraživački rad ne bi bili potpuni bez humane i humanitarne note. Završni dan Simpozija spojen je s tradicionalnim koncertom Folklornog ansambla Linđo za slijepe i slabovidne osobe Dubrovačko-neretvanske županije. Febovci su otvorenošću srca na Svetu Luciju, zaštitnicu slijepih i slabovidnih, 13. prosinca pokazali da su na putu svjetla.

Izvrsna organizacija, velik broj sudionika, čak stotinu i četrdeset aktivnih, uz više od stotinu slušača, te bogat znanstveni i duhovni program, ključne su riječi dubrovačkoga simpozija.