Prva postaja prema vrhuncima

Trećega prosinca u Velikoj dvorani Matice hrvatske priređen je 3. koncert jubilarnog 10. ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj, unutar 170. obljetnice MH. Nastupila je violinistica Carolina Blašković uz glasovirsku pratnju Domagoja Guščića.

Carolina Blašković (Zagreb, 1995) prvu poduku dobila je u trećoj godini od majke, a već sa sedam godina debitirala je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Studentica je prve godine Muzičke akademije u Zagrebu u razredu prof. Oresta Shourgota, a polazila je i seminare Adama Korniszewskog (Bruxelles), Oresta Shourgota (Hrvatska), Jove Jordanove (Moskva) i Viktora Tretjakova te Natalie Likhopoi (Njemačka). Od najranije mladosti nastupa na raznim manifestacijama uz pratnju glasovira i orkestra, a među brojnim nastupima ističe se recital u povodu otvaranja nove koncertne dvorane u Belišću. U više navrata gostovala je i u programima HRT-a (Dan za danom, Dobro jutro Hrvatska, Vijesti iz kulture...). Dobitnica je niza nagrada na regionalnim i državnim natjecanjima od 2006, uključujući prve nagrade na obama natjecanjima 2012. Visoka priznanja primila je i na natjecanjima u Goriziji 2004. i 2010. te 2. nagradu na natjecanju u Parizu 2011. i 3. nagradu u Namuru u Belgiji 2012, na obama natjecanjima kao jedina predstavnica iz Hrvatske. Od 2011. nositeljica je stipendije Grada Zagreba.

Izuzevši zadanu domaću skladbu, recital mlade violinistice sastojao se u potpunosti od skladbi predviđenih u programu 10. međunarodnog natjecanja Vaclav Huml, što je pohvalno i za mladu violinisticu, u nadi međunarodnog nastupa u našem gradu, kao i za njezina profesora Oresta Shourgota na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Njezin je program započeo stavcima Adagio i Fuga iz Sonate br. 1 za violinu solo u g-molu Johanna Sebastiana Bacha, BWV 1001, nastavio se prvim stavkom, Allegro aperto, s kadencom Josepha Joachima, Koncerta za violinu br. 5 u A-duru, KV 219 Wolfganga Amadeusa Mozarta te s dva Capriccia (br. 2 i 5) iz op. 1 za violinu solo Niccolóa Paganinija. Nakon stanke izvedena je četverostavačna Sonata za violinu i glasovir u A-duru Cesara Francka i na kraju virtuozna koncertna fantazija Franza Waxmanna na teme iz opere Carmen.

Smireni Adagio i prekrasna Fuga iz vrlo poznate sonate J. S. Bacha unijeli su mirnoću u nastup osamnaestogodišnje guslačice Caroline Blašković, koja s majkom čini nukleus glazbene obitelji. Već nakon prvih tonova Mozartova koncerta intonacija se u potpunosti učvrstila tvoreći stilski doseg poznate prividne lakoće jednostavnosti teksta pri tom uvijek delikatnu dosegu izvedbe majstorovih djela. Sigurnost je izvirala i iz izvedbe poznate Joachimove kadence. S dozom respekta izveden je Capriccio br. 2, a zatim s većom snagom poriva i želje onaj br. 5, koji je pokazao jasan izgovor brzih, kratkih nota.

Nakon stanke zauzela je našu pozornost prekrasna zvučnost znamenite Franckove sonate, tog bisera romantične literature za violinu, oko čije se praizvedbe ispreplela još i romantična priča o čudesnoj memoriji znamenitih izvođača violinista Isaya i pijanistice Bordes-Pene nakon što je izvedbeni prostor ostao u potpunom mraku. Pri izvedbi Franckove sonate, a jednako u pratnji Mozarta i na kraju istaknuo se u duo-disciplini pijanist Domagoj Guščić, punom snagom dinamike i točnošću izvedbe, na prekrivši izrazito poželjan sopranski tembar otvorena zvuka violine u rukama Caroline Blašković. Recital je vrlo uspješno završio poznatom koncertnom fantazijom. Svojim programom, i dodatkom na ovacije brojne publike, Carolina Blašković osvijetlila je svoj obećavajući put prema solistički očekivanim dometima, što nam je u nacionalnom interesu dužnost pomagati.