Bez knjige, kruha i mlijeka, molim!

Posljednjih se godina u Hrvatskoj, kao i u većini svijeta, središte obiteljskoga života iz kućnoga okruženja u gotovo svim gradovima premjestilo u utrobe trgovačkih divova, a navodno priključenje svijetu globalizacije ubrzano je hrvatske nazive pretvorilo u sve omiljenije američko-engleske shopping-centre.

Sveopća kriza i recesija koja sve snažnije potresa i Hrvatsku, i u kojoj se rapidno povećava broj nezaposlenih u svim područjima pa nerijetko u jednoj obitelji posao izgubi i roditelj dugogodišnji zaposlenik i dijete doktor znanosti, odražava se na svim mjestima i prostorima kupovne moći, i na svim tržištima, od nekretnina do igračaka, ali unatoč tomu Hrvati nerijetko troše na odjeću i nakit znatno više nego na kupovanje ukoričena znanja, ne dopuštajući da tržište moći postane tržište knjige. U situaciji koja pomamno posljednjih godina zahvaća našu zemlju zadržavajući samozatajno duhovno nerijetko u zakutku antikvarijata, a izloženo materijalno pretvarajući u egzistencijalni ponor, ne iznenađuje činjenica što je 2012. tržištu knjiga u usporedbi s 2011. donijela pad prodaje izražen s golemih pedeset posto. Konkretno, to znači da se svjetski bestseleri prodaju u najviše tisuću primjeraka, da se romanima okvir prodaje kreće između tri stotine i šest stotina, a pjesničke zbirke da su najčešće osuđene na deset prodanih primjeraka. S druge strane knjižnoga i knjižarskoga zrcala, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske potiče proizvodnju knjiga i želi prepoznati kvalitetu i vrijednost knjige: prije pet godina potpora za knjige iznosi oko osam milijuna kuna za 806 naslova, u godini 2011. oko sedam milijuna kuna za 564 naslova, a u prvih šest mjeseci 2012. godine 512 naslova dobiva potporu oko šest i pol milijuna kuna. Osim toga, više od deset milijuna kuna godišnje Ministarstvo izdvaja za nabavu knjiga za knjižnice. Država ne zaboravlja ni davati stipendije i stimulirati pisanje knjiga hrvatskim piscima, prosječno četrdesetorici godišnje.

U doba u kojem su ukinute potpore za izdavanje udžbenika, kad se sve više knjižara zatvara i kad malim izdavačima preostaje prodaja knjiga na internetskim stranicama, mi Hrvati najčešće kupujemo željene knjige na sajmovima po ekstremno niskim cijenama, čak i za manje od kunu po knjizi, a čitateljsku strast, koja s krizom unatoč smanjenju kupovne moći ne nestaje, pojačavamo učlanjenjem u knjižnice, u kojima se za pedeset kuna godišnje uz čitanje velikoga broja knjiga, informirane knjižničare i uglavnom dobru organizaciju i ozračje, možemo iživcirati samo listama čekanja.

Ipak, jedno je imati knjigu deset dana, ili čitati časopis u digitalnoj inačici, i ne obazirati se na krizu izdavaštva u gospodarskom kriznom maratonu, a drugo listati ih uz društvena okupljanja, promocije, glazbu i razgovore u ugodnim knjižarskim i otvorenim kulturnim prostorima, a zatim čitati i podcrtavati u vlastitoj kućnoj knjižnici cijeli život.

Ulazak u 2013. godinu uza želju za pojavljivanjem što boljih i zanimljivijih knjiga donio je, uz porez na egzistencijalno nužne namirnice, kruh i mlijeko, i istovjetan porez na knjigu, koji iznosi za tiskanu knjigu istih pet posto. Porez na elektronske knjige znatno je veći: iznosi čak dvadeset i pet posto. Novi PDV vezuje se propise koje donosi pridruživanje Hrvatske Europskoj Uniji u srpnju ove godine, no što to znači za ionako recesijom i promjenom kupovne svijesti potreseno hrvatsko knjižno tržište? Povratak na kraj devedesetih godina 20. stoljeća, obilježen upravo PDV-om i potresom na tržištu tiskanih stranica, ili ulazak na neko novo i drukčije europsko tržište?

Hrvatski izdavači nastojat će se prilagoditi ovom u sadašnjem društvenom kronotopu ipak velikom, tektonskom poremećaju na dva načina: povećanjem cijene ili zadržavanjem iste cijene knjige. Ovi drugi, naime, slijedit će preporuku Zajednice nakladnika i knjižara iz sredine prošle godine, kad se doznalo za uvođenje PDV-a na knjigu: da cijene knjige ne povećavaju, nego da PDV uključe u postojeće cijene. U trenutku kad je broj naslova u većini slučajeva smanjen za pedeset posto, i kad je promet u knjižarama i broj zaposlenih i u tom području znatno pao ili kad je prepolovljen, izdavači koji slijede ovu preporuku moraju biti svjesni činjenice da bi se ovogodišnji promet knjige, kako bi se državi mogao plaćati porez, trebao povećati za pet ili deset posto. Ako bi nakladnici smanjili cijene, upozoravaju iz Knjižnoga bloka, udruge srednjih i malih nakladnika, kako bi uz PDV ostale iste, smanjili bi se ionako mali autorski honorari, ovisni o prodaji knjiga; a, konkretno i metaforički, pet je posto i porez na pravo na mišljenje, informaciju i pismenost.

Dotad treba zabilježiti da se promet knjiga u Hrvatskoj procjenjuje na 800 do 900 milijuna kuna godišnje, da će se knjižari trebati suočiti s novom teškom situacijom, ali i da Ministarstvo kulture ističe kako će ukupne potpore izdavačima porasti deset posto (prošle godine izdvojeno je bilo 17,7 milijuna kuna), da će se zalagati za izjednačivanje PDV-a na sve dostupne oblike knjige u iznosu ne višemu od pet posto te otvaraju moguću pomoć nakladnicima u sljedećim obzorima: „u poboljšanju mreža distribucije, u suradnji s lokalnim zajednicama, osiguravanju prostora prema povlaštenim najamninama, stvaranjem prodajnog mjesta u mreži narodnih knjižnica, ali i nacionalnoj strategiji za poticanje čitanja“.

Stanje je u znanstvenom izdavaštvu još teže. Ali to je nova stara tema koju treba što prije otvoriti za raspravu.