U sjetnom ozračju ruskih romanci

Iz Rusije s ljubavlju naslov je koncerta što ga je prvak Zagrebačke opere, bas Luciano Batinić, održao uz pratnju pijanistice Julije Palmove u ciklusu Molto cantabile – koncertnim portretima hrvatskih opernih pjevača – Koncertne direkcije Zagreb u Hrvatskome glazbenom zavodu. Recital je posvetio našem proslavljenom basu Tomislavu Neraliću, u povodu njegova 95. rođendana, koji ga je, u dobru zdravlju, s užitkom slušao i na kraju srdačno čestitao mladom kolegi.

Luciano Batinić

Luciano Batinić debitirao je 2002. kao Pimen u Borisu Godunovu Modesta Musorgskog. Na domaćim i inozemnim, pretežno njemačkim, opernim pozornicama ostvario je četrdesetak uloga. Nedavno je prvi put zapjevao i u venecijanskom Teatru La Fenice ulogu Monteronea u Verdijevu Rigolettu, ostvarivši od te epizodne, ali dramski veoma važne uloge, protagonističku kreaciju.

Ruskom umjetničkom popijevkom Luciano Batinić rado se bavi, nalazeći na tom glazbenom području mnogo izazova za svoj bogati, snažni, od najdubljih tonova do sigurnih visina lijepo ujednačen, i toplom tamnom bojom plemenito obilježen glas, ali i za svoj svekoliki umjetnički senzibilitet. U prvom dijelu koncerta izveo je niz pjesama raznih skladatelja, pružajući uvid u razvoj te umjetničke forme, nastale u aristokratskim salonima, prožete sentimentalnošću i romantičarski omiljenom tematikom ljubavnih patnji i bolî. Već se iz uvodne pjesme Ne prevari Aleksandra Ivanoviča Djubjuka osjetio slavenski duh i sjetno ozračje te glazbe, koja u sebi često sadrži zapretene strasti, što je pokazala već druga pjesma Ne budi sjećanja Petra Petroviča Bulahova. Čuli smo Elegiju Mihaila Lukjanoviča Jakovljeva, Sumnju Mihaila Ivanoviča Glinke, pjesmu Dušo Savišna Modesta Petroviča Musorgskog, zatim – pomalo na način operne arije – pjesmu Zbog obala svog zavičaja Aleksandra Porfirjeviča Borodina, plesnim ritmom prožetu Španjolsku serenadu Aleksandra Sergejeviča Dargomižskog i Melodiju Antona Grigorjeviča Rubinsteina kojom, unatoč evergrinskoj melodioznosti, prevladava životna rezigniranost.

Slijedila su dva programska bloka s izborom pjesama iz brojnih opusa Petra Čajkovskog i Sergeja Rahmanjinova, koji nastavljaju okosnicu ruske solo popijevke nakon Glinke. Batinić je suživljeno interpretirao ljubavnu čežnju u pjesmi U plesnoj dvorani (poznatijoj pod naslovom Sred bučnoga plesa), iskaz životne radosti u pjesmi Blagoslivljam vas, šume, a kao kontrast, znao je ocrtati mračan, tjeskoban ton pjesme Noći bezumne. Čistom ljepotom ispunio je izvedbu pjesme Ti idol moj, anđeo, drug, dok se strašću iz Don Juanove serenade (sve pjesme iz Čajkovskijevih opusâ), donhuanovskom zavodljivošću nadovezao na Dargomižskijevu Španjolsku serenadu.

U svim je izvedbama Luciano Batinić bio odmjeren u sentimentalnosti, bez patetike koju bi te romance mogle izazvati, dozirajući pomalo opore začine ondje gdje je potrebno. Ruska pijanistica koja djeluje u Njemačkoj, Julia Palmova, srodila se dušom i srcem, ali i izvrsnim sviranjem, u jedinstvenu, stilski čistu i nadahnutu interpretaciju. Među sedam odabranih Rahmanjinovljevih pjesama našla se konačno i jedna – Ja bijah kod nje, koja odiše ljubavnom srećom.

Dvije kraće skladbe iz glasovirskih opusa Čajkovskog i Rahmanjinova, kao prikladna intermezza u pjevačkom programu, izveo je, kao poseban gost, nadareni i tehnički vrlo siguran 15-godišnji pijanist Mislav Ivaci.