Tankoćutno izatkane njemačke popijevke

Njemačka diskografska tvrtka cpo objavila je ove godine i treći CD – Lieder Dora u svojoj hvalevrijednoj ediciji posvećenoj skladateljskom opusu Dore Pejačević. Nakon velikih orkestralnih radova (Simfonija, op. 41, Koncertantna fantazija, op. 48) te dviju komornih skladbi (Klavirski trio, op. 29, Sonata za violončelo i klavir, op. 35), međunarodnoj glazbenoj javnosti sada je u cijelosti predstavljen i onaj dio Dorine vokalne lirike koji je skladan na stihove njemačkih i austrijskih pjesnika. Od ukupno dvadeset i osam Dorinih „njemačkih“ popijevaka, skladateljica ih je samo pet zamislila kao zasebne opuse (Ein Lied, op. 11, Warum?, op. 13, Verwandlung, op. 37, Liebeslied, op. 39, An eine Falte, op. 46), dok su sve ostale minijature razvrstane u jezgrovite cikluse nevelika vremenskog opsega (Sieben Lieder, op. 23, Zwei Lieder, op. 27, Vier Lieder, op. 30, Mädchengestalten, op. 42, Zwei Schmetterlingslieder, op. 52, Drei Gesänge, op. 53, Zwei Lieder, op. 55). Premda je većina Dorinih popjevaka skladana na stihove danas gotovo posve zaboravljenih pjesnikinja i pjesnika, skladateljičin vrlo istančan literarni ukus posvjedočuju nam njezina uglazbljenja triju pjesama Fridericha Nietzschea, pet pjesama Rainera Marije Rilkea te dviju pjesama Karla Krausa.

Akvarel Slave Raškaj Motiv iz Opatije resi naslovnicu iscrpne programske brošure, koja na trima jezicima donosi popratni esej Koraljke Kos, dok su svi uglazbljeni stihovi otisnuti u izvorniku te u prepjevu na engleski jezik. Kako je ova diskografska edicija pokrenuta u tijesnoj suradnji s Muzičkim informativnim centrom i Koncertnom direkcijom Zagreb, doista je šteta što se nije iznašla mogućnost da se dragocjeni tekstualni sadržaji prezentiraju i na skladateljičinu materinskom, hrvatskom jeziku, premda ona stara latinska kaže: Equi donati dentes non inspiciuntur.

O rijetko studioznu pristupu njemačkoga nakladnika itekako zorno svjedoči već i tehnički podatak da su tonska snimanja – za ovaj nedavno objavljen CD – vrhunski odrađena prije punih pet godina u studiju Südwestrundfunk – Stuttgart. Sam snimak odlikuje se pak filigranskom jasnoćom svih glazbenih detalja, komornom prostornošću tonske slike, pomno izbalansiranim odnosom između vokalne i klavirske dionice te primjerenošću komornoga dinamičkog opsega, u rasponu od pianissima do transparentnog i nikad pretjeranog fortea. No najveći užitak pozornu će slušatelju ponajprije pružiti same Dorine popijevke te njima osjetno poneseni, doista vrhunski interpreti, a to su: vrlo sugestivna, aristokratski profinjena i nepogrešivo odmjerena njemačka altistica Ingeborg Danz (jedna od ponajboljih koncertnih pjevačica današnjice) te izvanredan njemački pijanist Cord Garben, koji je na koncertnom podiju i u tonskim studijima često surađivao sa svjetski glasovitim tumačima Lieda (Dietrich Fischer-Dieskau, Peter Schreier, Kurt Moll, Edith Mathis, Brigitte Fassbänder, Anne-Sophie von Otter…). Dorine solo pjesme dospjele su tako u prave ruke nadasve tankoćutnih glazbenika, koji nepogrešivo slijede tijesno sljubljene poteze različitih pjesničkih perâ i Dorina skladateljskog pera. Ovaj nadahnuti jednosatni recital Ingeborg Danz i Corda Garbena protkan je upravo onim što pretežito i čini samu srž Dorinih „njemačkih“ pjesama (melankolija lišena patetične geste, otmjena prigušenost emocija, svjesno zaziranje od izvedbenoga virtuoziteta, kako u vokalnoj tako i u klavirskoj dionici…). Takva sutonska sjeta prožima čak i svojevrstan dvopjev glasa i obvezne violine u eteričnoj zvukovnosti popijevke Verwandlung, op. 37, skladane na stihove Karla Krausa. U toj meditativnoj, suptilno donesenoj nisci Dorinih „njemačkih“ solo pjesama posvema prevladava ugođaj zatomljene osobne ispovijedi, a taj osamljenički mir – vidljiv i u prevlasti polaganih tempa – samo nakratko prekidaju tek poneke dramatski naglašenije i metrički življe popijevke. Usprkos odsutnosti znatnijih kontrasta u tempu, dinamici i ugođajnome spektru, skladateljski tankoćutno izatkane popijevke Dore Pejačević, pri svakom ponovnom slušanju, sve više plijene pozornost jednostavnom ljepotom, emocionalnom nepatvorenošću vokalne linije i harmonijskom istančanošću nenametljive, ali itekako pomno oblikovane klavirske dionice.

Gotovo istodobno s ovim reprezentativnim izdanjem etikete cpo, Dorina „njemačka“ vokalna lirika predstavljena je i na CD-u francuske tvrtke Passavant Music, i to u izvedbi sopranistice Sylvie Špehar Vučić i pijanista Jeana Angliviela. Na kraju ovog prikaza, stoga sa zadovoljstvom možemo zaključiti: za razliku od samo jedne, ove dvije istodobne diskografske laste ipak nam nagovješćuju, kako njemačko i francusko, tako i europsko – Dorino glazbeno proljeće...