Svjedok naše sudbine

U srijedu 28. studenoga u Matici hrvatskoj urednici Tonko Maroević, Davor Velnić i Igor Zidić, predsjednik MH, svečano su predstavili Sabrana djela klasika hrvatske književnosti Slobodana Novaka. Bio je to izniman događaj, jer se rijetko dogodi da neki književnik doživi izdanje svojih sabranih djela, a pogotovo da sam sudjeluje u njihovoj konačnoj redakciji i promociji. Dugogodišnji Matičin projekt tako je priveden kraju, a naša kultura na jednom mjestu dobila djelo književnika „koji je svjedok naše epohe i pjesnik naše sudbine, koji je ostvario sigurno jedan od najznačajnijih opusa hrvatske književnosti“, rekao je na početku promocije urednik Tonko Maroević.

Maroević je istaknuo kako je Novak uvijek znao artikulirati dok su drugi pričali te da su napisane stranice njegova djela „skupo plaćene iskustvom, ali koje vraćaju duhom, znanjem, umijećem te pokazuju sunčanu i sjenovitu stranu njegova života“. Također je naglasio da je Novak autor njegova života i autor s kojim se najčešće susretao.

Davor Velnić, Slobodan Novak, Igor Zidić i Tonko Maroević u Matici hrvatskoj / Snimio Mirko Cvjetko

Govoreći poimence o njegovim djelima rekao je kako je Izgubljeni zavičaj remek-djelo proze, radiodramski tekstovi remek-djela dijaloškog mišljenja, da Mirisi, zlato i tamjan egzistiraju „između zadatosti sudbine, zavičaja i svemira“.

Urednik Davor Velnić nazvao je Novaka klasikom i čuvarom hrvatske književnosti, koji je napisao antologijske naslove, „moglo bi se reći da smo imali privilegij i nesreću živjeti motive i okolnosti njegove književnosti“. Istaknuo je da su sabrana djela „autorovo novo čitanje i mnoštvo novih, nikad objavljenih tekstova“, da su Protimbe – od kojih se mnogima „diže kosa na glavi i najradije bi da to svjedočenje o našim grešnim danima nije nikad napisano“ – znatno proširene.

„Bez takvih tekstova iskrena pamćenja (sjetimo se samo Matoša)“, nastavio je Velnić, „još bismo više zalutali ili dokraja povjerovali dežurnim prevarantima“. O dosad nikad objavljenom i prvom Novakovu djelu, Silentium, Velnić je rekao da je ono „sam začetak samovanja, početak komadanja, razočaranje i solidna popudbina; potraga za smislom“, koju će nastaviti „Novakovi romani i pripovijetke, ogledi i radiodrame...“.