Igra i dalje traje!

Zvonimir Balog utemeljitelj je suvremenoga hrvatskog dječjeg pjesništva, najnagrađivaniji hrvatski dječji pisac i jedan od najizdavanijih naših književnika uopće s opusom koji broji osamdesetak knjiga. Uza sve to on je i slikar, nagrađivani ilustrator, ali i pisac za odrasle. Zbirka Nevidljiva Iva (1970), kojom na velika vrata ulazi u sferu dječje književnosti, unutar svoje domene, po važnosti je analogna Ujevićevoj Kolajni. U njoj se predstavlja kao poeta ludens, autor koji ponajprije teži humoru i igri. U tome je ključan njegov odnos prema jeziku. On odlazi onkraj standardnojezične norme, oslobodivši se njezinih okova gradi vlastiti jezični izričaj proizašao iz tvorbenih mogućnosti jezika kao takva. To dovodi do hipertrofijske uporabe stilske figure hapaksa, najčešće konstruirana tvorbenom analogijom poput Marinkovićeve čovjetine.

Slavljenik se u humorističnome tonu osvrnuo na izlaganja

Skup je otvorio predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač, koji je Baloga opisao kao filantropa i iznimna pisca. Prva referentica bila je književnica Lada Žigo, koja je ukratko predstavila Balogovo književno stvaralaštvo za odrasle. Naglasila je kako se taj aspekt slavljenikova umjetničkog stvaralaštva do dana današnjega nije dovoljno proučio. Kao temeljni razlog navela je kako troma kritika nije bila kadra pratiti brzinu Balogove stvaralačke djelatnosti. Predstavila nam je Baloga kao filozofa i kontemplativca koji ne želi pobjeći od ludizma ni kada govori dubokoumno. Potom je Dijana Zalar, predavačica dječje književnosti na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, kronološki predstavila Balogov pjesnički opus. Ustvrdila je kako dosadašnja dualna podjela Balogova opusa na pjesme za odrasle i za djecu zaslužuje reviziju te bi u nju trebalo uvrstiti i pjesme za tinejdžere kao treću komponentu nastalu spajanjem prethodne dvije. Sljedeće izlaganje o Balogovu proznom stvaralaštvu održala je teoretičarka književnosti za djecu i mlade Dubravka Težak. Temeljna teza njezina izlaganja bila je kako se Balogova ingenioznost očituje u nizu proznih žanrova: romanu, bajci, basni, predaji, znanstvenoj fantastici, kumulativnoj priči s osloncem na usmenu književnost... Naglasila je kako se u njegovim tekstovima javlja specifičan vid poučnosti koji nije zasnovan na tradicionalnom dociranju, nego na igri, humoru i očuđivanju. O slavljenikovu dramskom stvaralaštvu govorio je kazališni kritičar Igor Tretinjak. Izdvojio je igrokaz Nećko Svojeglavečko, koji već tri desetljeća uveseljava kako mlade, tako i one u ozbiljnim godinama. Ranka Javor posvetila se Balogovu likovnom opusu, koji je, kao i književni, opsežan i raznorodan. Predstavila je djelić Balogova ilustratorskoga i slikarskoga rada čije su osnovne karakteristike igrivost i živahnost, ali i buntovnost. Posljednja referentica bila je Zorica Klinžić, koja se osvrnula na Balogovu recepciju i zastupljenost u osnovnoškolskom obrazovanju. Provela je empirijsko istraživanje vezano uz mišljenje o Balogovoj književnosti na uzorku od stotinjak učenika i došla je, kako se i očekivalo, do iznimno pozitivnih rezultata. Na kraju je pročitala i nekoliko učeničkih opažanja, u jednom od njih učenik predlaže liječničko propisivanje Balogove poezije kao lijeka protiv tuge.

Na koncu se okupljenima nadahnuto obratio slavljenik, koji se u humorističkom i britkom tonu osvrnuo na izlaganja te prokomentirao aktualno i minulo društveno stanje. Takva kozerskog osvrta, u kojem se dao iščitati sav talent njegova kreativnog mišljenja, ne bi se posramili ni uspješniji stand-up-komičari. Nažalost, od Balogova opusa, koji je veličine galaksije, na skupu je bilo mjesta za predstavljanje tek pokoje zvijezde, da njihov odsjaj zabljesne u očima uzvanika.