Digitaliziran tjednik Hrvatski glas

Projekt ogranka MH Buje digitalizacija je tjednika Hrvatski glas, koji je izlazio na ondašnjem Slobodnom teritoriju Trsta (STT) od 1947. do 1955. na hrvatskom jeziku. U zaglavlju je tada stajalo da je to tjednik Hrvata STT-a, koji su u Zoni B sačinjavali kotarevi Buje i Kopar pod vojnom upravom JA. List je tiskan do 1949. u Trstu, zatim od 1949. do 1950. u tiskari Jadran u Kopru, potom u Gradskoj štampariji Pula, a od br. 111. od 9. rujna 1951. do posljednjega broja u Tipografiji Umag. U uvodniku je pisalo: „Teška je sudbina pratila Hrvate Bujštine u njihovoj prošlosti, tako da njihova povijest nije ništa drugo nego neprekidana borba za opstanak. Ova borba je bila naročito teška za vrijeme fašizma, pošto je narod uzeo vlast u svoje ruke i Hrvati Bujštine započeli su novi život, koji im je omogućio svestran razvitak, koloni su postali gospodari svoje zemlje. (…) 32 osnovne škole i Gimnazija sa Đačkim domom razvijaju narodnu kulturu. Danas na ovom području djeluje preko 20 seoskih kulturno prosvjetnih društava, njeguju po svim našim selima i zaseocima bogat rad na kulturno-prosvjetnom polju, preko brojnih pjevačkih zborova, muzike, diletantskih družina, fiskulturnih aktiva i aktiva pjevača.“

Već od 1952. Hrvatski glas na svojim stranicama donosi strip Šumska pošta, pa Disneyjevu Pepeljugu, a 1954. počinje objavljivati strip u nastavcima jednog od najboljih hrvatskih crtača stripa Andrije Maurovića Pravda u Wagon Gapu te do kraja izlaženja i strip Otmica.

Vrlo zahtjevna posla prihvatio se Zlatan Varelija predstavljajući CD u Umagu i u Bujama, naglasivši da je Bujština nakon Drugoga svjetskog rata imala svoj tjednik Hrvatski glas pisan na odličnom hrvatskom jeziku, koji je u kontinuitetu izlazio osam godina.

„Nigdje se nije talijanizacija takvom žestinom obrušila na hrvatski živalj kao na prostorima Bujštine. To je životna slika hrvatskoga pučanstva između dva rata. Zbog toga je nakon njegova završetka malo ljudi znalo hrvatski. Na ovim prostorima nije bilo ni učitelja koji bi znao hrvatski, osim nešto svećenika. Tim više taj je tjednik odigrao važnu preporoditeljsku ulogu“, riječi su Zlatana Varelije. Tjednik je u početku prodavan po dvije jugolire ili metrolire, a potom su cijene iznosile 2, 4, 5 i 10 dinara.

Mlađi naraštaji nisu dakako ni znali za Hrvatski glas sve do pojave ovoga CD-a. Uvezani se brojevi čuvaju u Knjižnici grada Umaga, pa se zato pristupilo izradi CD-a u izdanju Arhiva PRO iz Koprivnice. Vedrana Štiglić Vidović rekla je na predstavljanju da je „nama starijima draže držati novine u ruci, ali mlađima je pri ruci internet te je dobro da je došlo do ove digitalizacije.“