Brojna svjedočanstva iz ledenoga doba

Izrađena prema posljednjim francuskim studijama i sintezama, knjiga u izdanju Matice hrvatske predstavlja niz novih nalaza i rezultate interdisciplinarne znanstvene suradnje

Matica hrvatska odlučila je izdati koristan pregledni priručnik iz tematike umjetnosti, u ovom slučaju paleolitičke. Autorica nam je predala na uporabu malu i skladnu sintezu o inače često tretiranoj temi u raznim većim knjigama, sintezama o razvoju europske umjetnosti. Imamo takvih prevedenih sinteza (W.Torbrügge, Umjetnost u slici, 1987, zatim H. W. Janson, Povijest umjetnosti, peto izdanje, 2003. i, konačno, na hrvatskom jeziku napisanu Prapovijest autora S. Dimitrijevića i T. Težak-Gregl, iz serije Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, 1998). Nova knjiga Ive Rukavina donosi pak brojne novosti: izrađena je prema najnovijim francuskim studijama i sintezama koje, dakako, predstavljaju niz novih nalaza i rezultate proučavanja dobivene u interdisciplinarnoj znanstvenoj suradnji. Autorica se u knjizi koju su financijski poduprli HAZU i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa koristila uglavnom francuskom literaturom, nešto manje engleskom i talijanskom, a iz bogate za temu relevantne njemačke literature citira tek jedno djelo. Svakako je na francuskom jeziku i u francuskoj znanosti o paleolitiku najviše općenito objavljenih radova, a i sama autorica studirala je i gradila dosadašnju znanstvenu karijeru upravo u Francuskoj. Stoga je takav izbor literature posve razumljiv.

Prikaz konja slikan okerom i bioksidom mangana, spilja Lascaux, Dordogne, Akvitanija, Francuska

Venera iz Hohle Felsa, bjelokost, otkrivena 2008. u blizini Schelklingena, Njemačka

U prvom dijelu knjige dan je jasan i čitak pregled paleolitičke umjetnosti. Prvo, dakako, poglavlje o otkrićima i istraživačima, zatim o podjeli te umjetnosti, njezinoj dataciji i rasprostranjenosti. Posebno se bavi tehnikama izrade i podloge na kojoj su djela bila izvođena – slikarije, gravure, reljefi, plići i dublji. Iz novih interdisciplinarnih istraživanja crpe važne i zanimljive podatke o vrsti stijena, o mineralima i organskim materijalima te glini, što je sve bio medij za izvedbu paleolitičke umjetnosti. Autorica je bez posebna tumačenja uvela na velika vrata dva nova termina: stijensku umjetnost umjesto u hrvatskom jeziku već udomaćene špiljske umjetnosti. Taj se termin doima sadržajno jasno definiranim i vjerojatno će biti prihvaćen. Drugi je novi termin prijenosna umjetnost. Osobno mi se taj termin ne čini sretno odabranim, ne obuhvaća, naime, namjenu ni sadržaj originalnih izrađevina. Pod terminom prijenosne umjetnosti obuhvaćeni su u ovoj knjizi figurativni prikazi – male plastike, figurine paleolitičkih Venera ili muških i mješovitih likova, ali i sve gravure na kosti i kamenu. Zaista ne možemo ustvrditi da su male Venere u zamisli paleolitičkoga majstora bile prijenosne, svakako to ne možemo znati i čvrsto terminološki definirati. Jedan od recenzenata, Ivor Karavanić, započeo je svoju znanstvenu karijeru upravo člankom o hrvatskoj terminologiji paleolitičkih artefakata. Svakako je upravo on pozvan da stručno procijeni termin prijenosna umjetnost.

Otisak ruke u negativu, spilja Pech Merle, Midi-Pyrénées, Francuska

Baveći se u posebnom poglavlju ikonografijom, autorica razvrstava prikaze kao zoomorfne i antropomorfne figurativne i napokon vrlo česte nefigurativne prikaze. Uz već poznate nabraja i nove nalaze iz Srednje i Istočne Europe te Azije. Spominje brojne sibirske figurine, objavljene 1995. na francuskom jeziku u Grenobleu. Nažalost, baš ni jednu ne reproducira u knjizi. Inače, tekst je popraćen nizom po formatu malih, ali lijepih i dobro grafički predočenih ilustracija, no sve, osim jedne, poznamo već iz više sinteza koje su odavno u optjecaju među hrvatskim stručnjacima, studentima i zainteresiranim laicima. Jedina doista nova figurica na stranici 32, je Venera iz Hohle Felsa nađena 2008. Iako ikonografski neobično zanimljiva figurina u knjizi uopće nije komentirana. Poželjeli bismo nadalje u knjizi pročitati barem sumarnu interpretaciju reljefa iz abrija Roc-aux-Sorciers; na njemu je prikazana doista zanimljiva skupina, međusobno valjda povezanih likova koja bi mogla doprinijeti u eksplikaciji teorija o značenju paleolitičke umjetnosti.

Izd. MH, posebna izdanja, Zagreb, 2012

Poglavlje o raznim dosadašnjim teorijama predstavljeno je iscrpno i pedantno i zauzima polovicu ukupnog teksta knjige. Za nas je to najkorisniji dio knjige. Autorica je vrlo zauzeto obradila sve teorije u optjecaju, njihove autore i opširno sadržaj, a o tome u nas nije bilo dosad tako opsežna ni sustavna prikaza. Od prvobitne teorije l’art pour l’art iz 19. stoljeća nižu se prijedlozi tumačenja: o simpatičkoj magiji, magiji lova, o nastanku najstarije umjetnosti „od slučajnog do namjernog“, o teoriji mitologije pa spolnoga simbolizma, prikazivanja kalendara te prepoznavanja rituala Velike Božice, nadalje šamanizma i napokon o namjeri pohrane podataka. Sve su teorije ovdje vrlo dobro protumačene i predočene te, kao i u čitavoj knjizi, popraćene minucioznim aparatom. Da se teorije koncizno navode, svjedoče i bilješke, gdje se najčešće citira upravo to teorijsko djelo.

Kako autorica zaključno izlaže, nijedna se teorija nije nepobitno afirmirala. Pitanje postanka i značenja paleolitičke umjetnosti nije riješeno, ostaje i dalje otvoreno. Ipak, teorije navođene kronološki pokazuju ne samo napredovanje i produbljenje mišljenja o temi nego se na neki način nadopunjavaju. Na kraju knjige, umjesto pogovora, citiran je Louis-René Nougier, koji je paleolitičku umjetnost shvatio kao „konkretni oblik komunikacije što nam iz davnine prenosi nebrojena svjedočanstva o životu i stremljenju naših dalekih predaka“.