Presuda koja ispisuje povijest

U komentarima je istaknuto da je najvažniji rezultat oslobađajuće presude to što je sada potpuno jasno da moralno izjednačavanje ratnih strana na području bivše Jugoslavije, koje se u posljednjih nekoliko godina počelo sve više širiti i na koncu je postajalo uvelike prihvaćeno, postaje neodrživo. No ima i komentara koji oslobađajuću presudu za Gotovinu i Markača smatraju pravom katastrofom

Oslobađajuća presuda Anti Gotovini i Mladenu Markaču u Bruxellesu i Europi nije naširoko komentirana javno. Većina europskih institucija dala je samo štura priopćenja da su primili na znanje presudu Žalbenog vijeća Haškog suda, koju poštuju. No ipak, u neslužbenim reakcijama mogle su se čuti izjave europskih dužnosnika da su šokirani presudom te da strahuju od reakcija u hrvatskom susjedstvu. Na sam dan presude u Bruxellesu je boravila skupina mladih socijaldemokratskih političara iz cijele regije. Zanimljive su bile njihove reakcije. Oni su izrazili veliku zabrinutost za hrvatsku unutarnju politiku te ukazali kako „sada prijeti velika opasnost od političke nestabilnosti u Hrvatskoj“. Takve izjave mladih političara izazivaju dodatnu pozornost kada dolaze iz zemalja koje ne graniče izravno s Hrvatskom. Isto tako mladi su stranački predstavnici zemalja regije naglasili kako će oslobađajuća presuda, prema njihovu mišljenju, imati posljedice i za zemlje jugoistočne Europe.

Herwig Roggemann

Važan doprinos pomirenju

Više su se za riječ javili europski stručnjaci za međunarodno pravo. Stručnjak za međunarodno pravo profesor Herwig Roggemann sa Slobodnog sveučilišta u Berlinu naglasio je primjerice kako je oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču s pravom označena kao senzacionalna. „Ta je presuda važna politički, ali ponajprije juristički“, kaže profesor Roggemann. Ali ta presuda pokazuje istodobno i velike poteškoće s kojima se Sud suočava u nastojanju pravnog utvrđivanja činjeničnoga stanja u velikim sukobima kao što su bili sukobi na području bivše Jugoslavije. A te poteškoće odnose se „na utvrđivanje činjenica, pravnu interpretaciju utvrđenoga, ali i određivanje visine kazne“ u sudskim vijećima koja su sastavljena od sudaca iz različitih zemalja. Roggemann kaže da je navodni „udruženi zločinački pothvat“ na kojem se zasnivala optužnica protiv hrvatskih generala doveo do „apsurdne posljedice“ da su u prvoj presudi protiv Gotovine navedeni i brojni političari kao potencijalni sukrivci, što je ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi izazvalo oštre kritike Suda.

Bernd Posselt

Glavno pitanje koje se stalno isticalo i postavljalo u Bruxellesu i nekim drugim europskim metropolama glasilo je: Hoće li oslobađajuća presuda za Gotovinu i Markača pridonijeti pomirenju Hrvata i Srba ili će na njega negativno utjecati? Profesor Roggemann uvjeren je da će presuda, kao i ukupno djelovanje Međunarodnoga suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY), pridonijeti pomirenju. „Ovaj sud dao je velik doprinos utvrđivanju povijesnih činjenica koje su se dogodile, uključujući i ratne zločine, u svim trima zemljama koje su bile umiješane u rat, Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini.“ Ali profesor Roggemann upozorava da su viđenje rada toga suda i odnos prema njegovim presudama i dalje vrlo različiti u tim zemljama. „Teško je razumjeti da srpska strana ovu presudu uzima kao razlog da legitimnost čitavog Suda dovodi u pitanje i naziva je nepravednom presudom ili skandalom.“ Njemački profesor Roggemann očekuje da će ova presuda utjecati i na druga suđenja u Haagu. On vjeruje da će se Sud ubuduće opreznije ophoditi s pojmom takozvanog „udruženog zločinačkog pothvata“ i zahtijevati dokaze veće konkretne umiješanosti u događaje, a izbjegavati paušalno okrivljivanje kao što je bilo u prvoj presudi protiv Ante Gotovine.

Neodrživo izjednačavanje strana

U komentarima istaknuto je da je oslobađajuća presuda za hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača rijetkost. Naime u povijesti nije se mnogo puta dogodilo da sudovi svojim presudama pišu povijest. Revizija presude hrvatskim generalima koju je napravilo Žalbeno vijeće pod predsjedanjem predsjednika suda Theodora Merona upravo je takva povijesna presuda, koje je političke posljednice zasad nemoguće posve sagledati. Kao najvažniji rezultat sada je potpuno jasno da moralno izjednačavanje ratnih strana na području bivše Jugoslavije, koje se u posljednjih nekoliko godina počelo sve više širiti i na koncu je postajalo uvelike prihvaćeno, sada, nakon ove presude, postaje neodrživo.

No osim takvih komentara bilo je i onih koji su oslobađajuću presudu za Gotovinu smatrali pravom katastrofom. U tom se kontekstu navodi da je sve ono što je u Hrvatskoj ostvareno na području nacionalne samokritike odjednom uništeno. Tako „zavarani aktualni hrvatski premijer smatra se prisiljenim sramežljivo podsjetiti da su počinjeni ratni zločini i na hrvatskoj strani.“ Hrvatska je presudu ispravno razumjela: u Haagu oslobođen je ne samo Gotovina već cijeli hrvatski narod.

U Bruxellesu su se mogli čuti i komentari kako argumente Žalbenoga vijeća u slučaju Gotovina većina današnjih Srba neće moći prihvatiti, jer, kako se ističe, teorije zavjere i korupcija još su dio svakidašnjice na jugoistoku Europe, pa će tako zasigurno u Hrvatskoj krenuti priča kako je Hrvatska iza kulisa kupila slobodu svojih generala i time poravnala put u članstvo Europske Unije. Tko misli da su se u Haagu htjeli dokazati vrhunski pravnici, taj će na kraju ostati samo naivan Europljanin, poručuju iz novinarskih krugova u Bruxellesu. Žalba na žalbu ne postoji. Time su kocke pale, a kod nekih će ostati dojam da se u Haagu možda zaista bacala kocka, dodao je jedan njemački novinar.

Okretanje budućnosti

U glavnom gradu Europe bilo je i onih koji su oslobađajuću presudu Žalbenog vijeća Gotovini i Markaču ocijenili zvjezdanim trenutkom za nacionaliste. Za pojedine strane kolege novinare u Bruxellesu presuda je, kako kažu, „nesporazum“. Pojedini strani novinari drže: dok većina smatra oslobađajuću presuda oslobađanjem hrvatskoga naroda od krivnje, haški suci donijeli su samo trijeznu i tehničku odluku o zaključku svojih kolega u prošlogodišnjoj presudi Gotovini i Markaču. Žalbeno vijeće prvostupanjsku je presudu ocijenilo pogrešnom – i ništa više. Zbog toga u Bruxellesu pojedinci smatraju da operacija Oluja ostaje pravno, povijesno i društveno – neobrađena, što je, kako ističu, loše za Hrvatsku i odnose sa Srbijom i za cijelu regiju. No je li tomu tako, pokazat će ipak skora budućnost.

Iz političkih zaklada poručuju da je oslobađanjem Gotovine Hrvatska definitivno zatvorila stranicu novije povijesti i da sada zaista može otvoriti novu europsku stranicu i usredotočiti se na reforme, konsolidaciju i stvaranja radnih mjesta te da se od „oslobađajuće presude Gotovini građani Hrvatske ne mogu najesti ni naći posao“. U Bruxellesu su također svjesni da je riječ o iznimno važnu i osjetljivu trenutku za Hrvatsku, kada se ispunjavaju posljednji uvjeti i odrađuju zadani zadaci koje Hrvatska mora uspješno zaključiti kako bi dobila pozitivno izvješće o monitoringu najosjetljivijih područja (pravosuđe i tržišno natjecanje, posebice stanje brodogradilišta) kako bi na temelju izvješća Europske komisije na proljeće iduće godine preostalih nekoliko zemalja članica Unije ratificiralo pristupne ugovore Hrvatske i ona 1. srpnja mogla postati 28. članica.

U Bruxellesu su svjesni da su oslobađajuća presuda Gotovini, ali i presuda bivšem premijeru Ivi Sanaderu, kako potvrda, tako i izazov. S jedne strane potvrda hrvatskom pravosuđu da može odraditi sudski proces i bivšem šefu vlade, ali i da je kadro pred domaćim sudovima uspješno procesuirati preostale slučajeve osoba optuženih za ratne zločine.

*******************

Posselt vjeruje Haagu, ali ne i zagrebačkom sudu

Priopćenja za javnost dali su rijetki političari, primjerice njemački zastupnik stranke CSU, Bernd Posselt, koji je kao predstavnik najbrojnije stranke (EPP, Europske pučke strane) u Europskom parlamentu izjavio kako pozdravlja oslobađajuću presudu Haškog suda za hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača. „Time je uklonjen politički skandal koji je nastao nakon prvostupanjske presude koji nije tražio osobnu odgovornost, već bio posve političke prirode“, naglasio je Posselt. On je uputio poziv hrvatskom pravosuđu da postupi „jednako pravedno i prema čovjeku kojem Hrvatska zahvaljuje skoro članstvo u EU-u“, dakle bivšem premijeru Ivi Sanaderu. „Ni on ne smije postati žrtva ispolitiziranog pravosuđa“, dodao je Posselt. No nakon presude u kojoj je Sanader osuđen na deset godina zatvora Posselt je izjavio da sumnja u objektivnost zagrebačke presude protiv bivšega predsjednika Hrvatske vlade Ive Sanadera. Prema Posseltovim riječima, državni tužitelj stvarao je političku atmosferu protiv Sanadera, na način da je bivšeg premijera oklevetao kao „ratnog profitera“. Prema Posseltovoj izjavi pak Sanader je imao važan udio u tome da je Hrvatska na kraju čitava izašla iz rata koji je nametnuo Beograd te da je Sanader svojim angažmanom pridonio da se zemlja nalazi pred neposrednim ulaskom u EU. U poštenom sudskom procesu ne smije s jedne strane postojati bonus, „ali ni prominentni malus, kao što se to moglo osjetiti u ovom vrlo ispolitiziranu procesu protiv Sanadera“, dodao je njemački konzervativni zastupnik u Europskom parlamentu Bernd Posselt. (A.L.)

*********