Pjesnikinja u svom karlovačkom domu

Bogat i raznovrstan program obilježavanja 200. obljetnice rođenja hrvatske preporodne poetese Dragojle Jarnević znalački je osmislio usklađeni tim karlovačkih članova Ogranka Matice hrvatske, promicatelja autentičnih domoljubnih i zavičajnih vrijednosti. Sadržajan dvotjedni program u cjelini je bio nadahnut životom i djelom poznate Karlovčanke, prve predstavnice ženskoga roda u novijoj hrvatskoj književnosti.

Program je započeo 12. listopada 2012. svečanom akademijom u Zorin domu u izvedbi učenika Osnovne škole Dragojle Jarnević, a nastavljen je nizom manifestacija: izložbom sačuvane biografske i književne ostavštine – rukopisa, dosadašnjih izdanja te časopisa i novina u kojima je objavljivala pjesme i prozu; predavanjem o mjestu, ulozi i značenju koje zauzima u hrvatskoj književnosti; svečanim otvaranjem po njoj nazvane planinarske staze; projekcijom filma Dragojla, naš ponos u režiji amaterske filmske družine već spomenute škole njezina imena.

Završnica izvrsno osmišljena i pomno izvedena programa – stručni skup održan 25. listopada 2012. – ukazao je na karike koje nedostaju u istraživanju Dragojlina opusa, o čemu će progovoriti sedam afirmiranih znanstvenica i stručnjakinja u specijalističkim temama svojih izlaganja. Ustrajavajući na smještanju Dragojle Jarnević u kontekst europskoga romantizma, Irena Lukšić naznačuje neke od tema koje taj kontekst potkrepljuju i zaokružuju te uz osviještenu pripadnost književnosti vlastita doba i hrvatsko autorsko opredjeljenje podcrtava stvaralačka nagnuća samonikle i samosvojne umjetnice, iščitavajući ih ponajprije u „specijalnom tekstu“ njezina intimnoga Dnevnika – svjesno namijenjena budućim naraštajima i po mnogočemu korespondentna europskom romantizmu. Dunja Detoni Dujmić naglasak stavlja na prozni opus, odnosno pripovijesti i roman Dva pira. Zaokupljena pitanjima suodnosa prostora i likova u Dragojlinu djelu, otkriva kako je osjećajem izvorne umjetnice otkrila utjecaj i funkcioniranje prostora u oblikovanje identiteta protagonista. Usklađujući pritom fiktivni i imaginativni svijet sa stvarnim životom, nije zanemarila ni slikovite predjele mističnih i idiličnih sadržaja. Marina Protrka Štimec usredotočila se na položaj Dragojle Jarnević u nacionalnome književnom kanonu, gdje je u dominantno muškom autorskom miljeu u početku rado prihvaćena, a poslije prešućivana i osporavana. No vrijeme je radilo njoj u korist, pa se zatomljivano ženstvo i sva njime prouzročena životna dramatika znatno bolje situiraju u današnji nego u onodobni društveni, kulturni i književni okvir. Koristeći se dokumentarnom građom Dnevnika, zapisivana od 1833. do 1874, ali i druge povijesne izvore, Sanda Kočevar riječju je predstavila i slikom ilustrirala Karlovac u navedenomu četrdesetogodišnjemu razdoblju, gospodarski uzlet, stagnaciju i propadanje u uvjetima kad se izgradnjom središnje željezničke pruge grad našao u prometnoj izolaciji. Obilje subjektivnoga i društveno-politički relevantna gradiva u Dnevniku poslužilo je Miri Kolar Dimitrijević da oživi lik hrvatske književnice zanimljiva i burna života, koja se hrabro hvatala ukoštac s egzistencijalnim problemima i izgradnjom književne karijere. Suočavajući se sa životom u svim, pa i ružnim očitovanjima, tvrdoglavo je ustrajavala na obrani vlastita dostojanstva i darovitosti. Zadržavši se također na gustoj građi Dnevnika, Natali Volarić nastoji sagledati kompleksan odnos intimne ispovijedi i refleksije, odnosno, subjekta koji piše i teksta. Čitajući Dnevnik kao književno štivo, argumentirano je dokazivala kako je u svojoj složenoj slojevitosti dostupan i postmodernističkim interpretacijama. Na kraju je Helena Sablić Tomić u kultnomu Dnevniku potražila odgovor na pitanje što je nama Dragojla Jarnević danas. Otkrivajući u njoj književnicu koja hrabro razmiče granice i širi prostore između osobnoga i javnoga govora, osobito je istaknula njezin doprinos uspostavi tzv. ženskoga pisma, u potpunosti afirmirana tek u djelima suvremenih hrvatskih književnica.

Frizurom i odjećom preobražena u lik Dragojle Jarnević, radnu je atmosferu sjajnim nastupom osvježila Tatjana Farkaš, glumom i riječju oživivši lik svoje davne sugrađanke – ulogu koju od zgode do zgode igra i u kojoj se usavršila, a u istomu je kostimu i maniri komentirala i izloške na izložbi o životu i radu karlovačke slavljenice, za tu prigodu postavljenoj u likovnom salonu nove Gradske knjižnice.

Napokon treba reći da su za obljetnički hommage Dragojli Jarnević zaslužni predsjednik i potpredsjednica Ogranka Matice hrvatske u Karlovcu, Ivan Pecoja i Hrvojka Božić, podržani i potpomognuti čelnicima Grada Karlovca, gradonačelnikom Damirom Jelićem, njegovim zamjenikom Dubravkom Delićem i pročelnicom za društvene djelatnosti Andrejom Navijalić.

Izrazivši duboku unutarnju potrebu za književnim stvaranjem i djelovanjem, zapisuje Dragojla Jarnević u svoj Dnevnik oporučnu ideju vodilju: „Mislim da ne živim kad ne čitam ili pišem.“ Poput većine izvornih talenata javila se rano započevši već s osamnaest godina pisati pjesme na njemačkom jeziku, da bi se nakon susreta s Ivanom Trnskim u Grazu, kasnih tridesetih, definitivno opredijelila za dioništvo u hrvatskoj književnosti na hrvatskome jeziku, koji je neprekidno učila i usavršavala se u njemu cijeloga života, pa je velika razlika između njezinih početničkih pokušaja i zrelijih djela. A ipak se, iznimno stroga prema izričaju vlastitih kreativnih postignuća, često tužila da ne piše kako bi željela. Sretna je okolnost bila što se u Karlovcu kretala u krugu uglednih preporoditelja okupljenih oko braće Vranicani, Dragojla Kušlana, Matije Šporera, Imbre Ignjatijevića Tkalca..., dosljedno prakticirajući i stvaralački oblikujući ideje i ideale hrvatskoga narodnoga preporoda u žanrovski raznovrstan opus – poeziju, prozu, dijarij, roman i dramu. Samosvojna i hrabra, četiri je desetljeća ispisivala dnevnik intimnih, katkad vrlo smjelih zapisa, oslikavajući gorku sudbinu osamljene umjetnice u uskogrudnoj društvenoj klimi malih i zatvorenih sredina u kojima je živjela, ali i razvijenih hrvatskih i inozemnih gradova, Karlovca, Graza, Venecije i Trsta.