Nagrada za izvrsnost

Premda se čini da u nas ima dovoljno profesionalnih kazališnih nagrada, neka područja, poput pisanja o kazalištu, ostala su nepokrivena. Stoga je Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa ustanovilo Demetrovu nagradu, godišnju strukovnu Nagradu za životno djelo, kojom se potiče izvrsnost u teatrološkom i kritičkom bavljenju kazalištem. Upravo je Dimitrije Demeter autor naše prve kazališne kritike izašle u Danici lirskoj 1840. Ali nagrada nije usmjerena isključivo kritici, jer su upravo najvažnije hrvatske kritike dolazile iz pera teatrologa, a teatrolozi i kritičari članovi su iste udruge. Kako je kritika najvidljiviji segment pisanja o kazalištu (jer je teatrologija samozatajna), a danas je percipirana kroz najbučnije – ali ne najkompetentnije glasove – jasna je potreba struke da nagradom izrazi svoje stajalište.

Branko Hećimović – više od pola stoljeća posvećenosti teatru

Izvrsnost je u hrvatskoj teatrološkoj i kritičarskoj praksi bila rezultat uspješne sinteze znanstvenog i kritičarskog rada, pa je izbor dobitnika bio usmjeren traženju osobe koja profesionalnim djelovanjem ujedinjuje oba ta oblika bavljenja kazalištem, a takva je osoba Branko Hećimović. Ili, kako će obrazloženju odluke Darko Gašparović napisati: među svim generacijama hrvatskih teatrologa upravo će Branko Hećimović, uz Nikolu Batušića, „ustrajno stajati u prvome redu proboja od skromnih početaka do današnjih visova“, i stoga se pokazuje pravim izborom. Nagrada je dodijeljena u prostorijama Društva 5. studenog 2012, a o njoj je na temelju prijedloga članstva odlučilo povjerenstvo – Darko Gašparović, Antonija Bogner Šaban i Sanja Nikčević.

Hećimovićev profesionalni rad počinje 1954, kada piše prve kazališne kritike, feljtone i eseje o kazališnoj problematici. Radio je na Radiju Zagreb, kao urednik i voditelj Dramskog studija upravo u tzv. zlatnim godinama afirmacije hrvatske radiodrame, zatim kao urednik za kulturu u Školskoj knjizi, da bi 1977. došao u Akademijin zavod za književnost i teatrologiju, u kojem je od 1990. voditelj Zavoda, a poslije i voditelj dvaju odsjeka za književnost i kazalište te Odsjeka za teatrologiju od 1996, i na kojem djeluje i nakon umirovljenja. Neko je vrijeme vodio i teatrološki praktikum na Akademiji za kazalište, film i televiziju (danas ADU).

Kritičarski rad Hećimović postupno preusmjeruje u proučavanje hrvatske dramske književnosti, posebice one 19. i 20. stoljeća, a istraživanje pisaca hrvatske moderne u knjizi 13 hrvatskih dramatičara sinteza je tog područja znanstvena interesa. Važan je Hećimovićev znanstveni prilog proučavanju Krležinih drama, ali i drama drugih autora prve polovice 20. stoljeća, kao i komparativne analize slovenskog i hrvatskog kazališta.

Uz brojne monografije, zbornike i antologije, nekoliko izdanja Pet stoljeća hrvatske književnosti, Hećimović je priredio mnoštvo teatroloških izložaba, njegov organizacijski dar dovodi i do pokretanja manifestacije Krležini dani u Osijeku, a jedan je od utemeljitelja Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa. Među mnoštvom njegovih radova kapitalnim izdanjem smatra se Repertoar hrvatskih kazališta 1840–1860–1990, bez kojega je danas teško i zamisliti svako teatrološko izučavanje našega kazališta.

Ovaj kratak pregled činjenica o iznimnoj karijeri Branka Hećimovića pokazuje kako njegova profesionalna osobnost na najbolji način sintetizira sva lica teatrologije i pisanja o kazalištu – od kritičarskog, preko uredničkog, leksikografskog rada do organizatorskog talenta, što u nasljeđe generacijama ostavlja raznolike temelje za vrsno bavljenje kazalištem i neizbježno postavlja ideal struci. Dodjela Demetrove nagrade stoga nije samo nagrađivanje i prepoznavanje nečijega rada nego i postavljanje jasnih smjernica za kvalitetu i definiciju te verifikaciju profesije.