Mi imamo problem kupovanja knjiga

Može se govoriti o više funkcija čitanja: informativno, obrazovno, čitanje iz dokolice... / U našem je društvu najveći problem negativna klima prema nadarenima / Problem s čitanjem postoji i ostaje jer se slabije prodaju knjige koje su bitne u obrazovanju

Veliki problem današnjega svijeta slaba je volja za čitanjem. To je zaključak nedavno održana simpozija o čitanju u Zagrebu. Je li čitanje doista ugroženo, kako se sve više misli?

Teško je na to decidirano odgovoriti. Naime, vjeruje se da je u povijesti čovječanstva otkriće pisma izazvalo najdramatičnije promjene u razvoju društva jer je osiguravalo bilježenje misli koje su mogle komunicirati s pojedincima u društvu. Pojedini znanstvenici, poput profesora Aleksandra Stipčevića, i danas vjeruju kako je pismo iznimno važno, ali i tajanstveno da još uvijek nadilazi skromne mogućnosti smrtnika. Zbog toga danas možemo govoriti o više funkcija čitanja, pa tako razlikujemo: informativno, obrazovno, čitanje iz dokolice premda bi se moglo reći da je svako čitanje prijateljsko druženje s knjigom.

Snimio Andrija Tunjić

Za vrijeme nedavne konferencije Poticanje čitanja: njemačka iskustva i hrvatske perspektive, neugodno je zazvonila izjava gospođe Uehlein o funkcionalnoj nepismenosti Nijemaca. Je li vas to iznenadilo?

Ne bih problematizirala situaciju u Njemačkoj, za koju je vrlo odgovorno njemačko školstvo. Podsjetit ću, u Njemačkoj osnovnoškolci već nakon četvrtoga razreda osnovne škole odlučuju hoće li ići u realnu školu ili gimnaziju, što je već problem jer je obrazovanje u realkama prilično loše. Nadam se da i oni shvaćaju kako će morati nešto mijenjati u obrazovnom sustavu.

A mi?

Za razliku od njih školstvo u Hrvatskoj, neovisno o svim problemima koje naglašavamo u posljednje vrijeme, posebice materijalni aspekt školstva, još je na visokoj razini. Naši učenici koji izlaze iz osnovne i srednje škole vladaju temeljnim znanjima i vještinama, a oni koji nastave školovanje u inozemstvu uglavnom su prepoznati kao izvrsni. Dokaz toga su pobjede naših učenika na međunarodnim natjecanjima u različitim znanstvenim disciplinama, kao i mnoštvo naših inovatora.

Kultno mjesto čitanja i predstavljanja knjiga u Zagrebu

Oni impresioniraju međunarodnu zajednicu, ali ne i našu državu, koja im ne daje dovoljno prostora za napredovanje u obrazovanju. Zašto?

To je istina. Oni bi trebali imati poseban status u školama, ali i u privredi i društvu. To znači da naš problem nije obrazovni, nego je problem priznavanja, poticanja i nagrađivanja onih koji su nadareni. Nažalost, čak ni naše škole nemaju programe za nadarene učenike, osim pojedinih časnih profesora koji zahvaljujući osobnoj strasti i brizi posvećuju vrijeme takvim učenicima. U našem je društvu najveći problem negativna klima prema nadarenima i onima koji se za njih žrtvuju. Postoji niz prekrasnih primjera te brige za nadarene o kojima se ne govori i piše jer navodno nisu vijest. Mnogi zaboravljaju da nam ne trebaju vijesti nego udruženo kontinuirano poticanje i stvaranje pozitivnog ozračja, a ne isticanje slučajeva.

Znači li to da i u nas postoji problem čitanja?

U Hrvatskoj ne postoji problem čitanja, nego problem nekupovanja knjiga. U ovoj situaciji knjiga je za prosječnoga Hrvata prilično skupa i većina građana čeka sniženja ili sajmove, kao što je Interliber, kako bi kupili željenu knjigu. No čekanja takve vrste, nažalost, oslabila su naviku kupovanja knjige.

Koja je uloga knjižnica u čitanju?

U nas je uloga knjižnica jako velika. Zato su se građani okrenuli knjižnicama, koje se u Gradu Zagrebu nalaze u svakoj većoj četvrti i jako dobro komuniciraju i surađuju sa svojim zajednicama. Ne zaboravimo, u nas knjižnice funkcioniraju kao produžena ruka svakoga dječjeg vrtića, škole, fakulteta, radne organizacije i svih institucija koje se nalaze u njezinu okruženju. Već desetljećima knjižnice ne služe samo kao posudionice knjiga, nego nude različite kulturne sadržaje u poticanju čitanja za sve dobne skupine; od djece predškolskog uzrasta do korisnika treće dobi i vrlo ažurno reagiraju na sve kulturne potrebe građana. Osim što nude različitu knjižnu i neknjižnu građu, knjižnice korisnicima nude različite oblike pomoći, edukacije, ali i zabave. Knjižnice su jedina mjesta u gradu gdje ne morate kupiti ulaznicu kako biste uživali u kulturnom programu.

Nedavno ste bili u posjetu knjižnicama u Moskvi, pa recite kakva je situacija tamo?

Tamošnje knjižnice izvrsno su opremljene svim tehničkim pomagalima, čak imaju robota u dječjoj knjižnici koji vodi djecu do polica s knjigama, no nažalost nemaju tako velik broj korisnika kao što je to slučaj u Hrvatskoj.

Zašto je to tako?

To nije nikakvo čudo jer je knjiga u Rusiji financijski pristupačna (prosječna je cijena knjige 50 kuna), a Rusi tradicionalno imaju naviku kupovanja knjige i visoku razinu čitanja. Ne zaboravimo da govorimo o naciji koja je najobrazovanija u svijetu. Tamo više od 50 posto stanovništva ima visoku stručnu naobrazbu.

Kad svratim u neku našu knjižnicu, puna je čitatelja. Je li to točno ili je to tako samo kad ja navraćam?

To je istina. Hrvatske knjižnice pune su čitatelja, što nas knjižničare jasno silno veseli, ali nažalost i knjižnice su suočene s teškom financijskom situacijom u kojoj se nalazimo, što se odražava na nabavnu politiku knjižnica. Nemaju dovoljno novca za nabavu građe, što se onda odražava i na nakladnike i na kupovnu moć, koja sve više pada.

Tko je za to odgovoran?

Bilo bi neetično prozivati bilo koga u situaciji kada se hrvatske tvrtke zatvaraju i tisuće ljudi ostaju bez radnih mjesta, no bez obzira na to nikako se ne smije zaboraviti važnost obrazovanja i kulture za sve članove društva. Učinci rada radnika u obrazovnom i kulturnom procesu ne mogu se odmah valorizirati kao u nekom radnom procesu u privredi, no propusti koji se učine postanu teški i dalekosežni, kako je naglasila i gospođa Uehlein.

Glede čitanja, kakva su vaša iskustva s našim nakladnicima? Jesu li oni zadovoljni čitanjem?

Problem (ne)čitanja itekako pogađa nakladnike, knjige se sve manje prodaju. Dakle, iako knjižničari u svojim knjižnicama ne osjećaju da ljudi ne čitaju, problem s čitanjem postoji i ostaje jer se slabije prodaju knjige koje su bitne u obrazovanju ne samo pojedinaca nego opće i nacionalne kulture. Naime, ako se u početnom ciklusu stvaranja knjige nakladnici suočavaju s financijskim problemima, tada postoji mogućnost da će odustajati od objavljivanja naslova koji su važni za nacionalnu kulturu i obrazovanje. Pogotovo jer je obično riječ o knjigama koje se ne prodaju u velikom broju primjeraka. Prema tome, država bi trebala s posebnom pažnjom gledati na izdavače knjiga, a onda i na sve druge čimbenike u lancu proizvodnje, cirkulacije i čitanja knjiga.

Prijedlog gospodina Vujića o donacijama u kulturi koje bi onda utjecale na smanjenje poreza nisu nažalost zaživjele. Hoće li to možda realizirati ministrica Zlatar?

Ministarstvo kulture i ministrica Andrea Zlatar Violić, koja je i sama spisateljica, veliki bibliofil i ljubitelj knjige, ulažu iznimne napore kako bi se pomoglo svima; nakladnicima, knjižarima i knjižničarima, jasno u skladu s novcem koji ima na raspolaganju.

S obzirom na sve što ste rekli, koja je perspektiva čitanja u Hrvatskoj?

Hrvatska još nema alarmantne probleme s čitanjem, ali niz ostalih problema mogao bi se itekako negativno odraziti na buduće generacije hrvatskih građana. Primjerice, problem medija i elektronske knjige, koja u nas još ulazi na mala vrata. S uvođenjem i primjenom novih medija povećat će se problem čitanja. Zato ne bismo trebali čekati, nego se na vrijeme suočiti sa svim izazovima koji nas čekaju. U tom smislu hvalevrijedna je akcija poticanja čitanja na državnoj razini: Hrvatskoga knjižničarskog društva, Agencije za mlade, Knjižnog bloka, Filozofskog fakulteta u Osijeku, Sveučilišta u Zadru, nakladnika i uglednih pojedinaca. Nužno je zajedničkim snagama i sustavno krenuti s poticanjem čitanja, koje je zasad još u djelokrugu rada škola i knjižnica. Nadam se da će primjeri pozitivne prakse biti nagrađeni i na državnoj razini.