Majstorski nastup

Priliku da održi prvi solistički recital u sklopu desete sezone ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj dobio je sedamnaestogodišnji križevački gitarist Luka Lovreković. Već je sam nastup na jednoj od zagrebačkih pozornica velika stvar za mlade glazbenike, bez obzira dolaze li iz manjih ili većih mjesta, dok činjenica da je Matičin ciklus odavno prešao okvire klasične underground glazbene scene tomu pridaje još više važnosti. Ne misli se pritom na povećanu posjećenost od strane zagrebačke publike, koja nažalost još nije u potpunosti prepoznala kvalitetu ovakvih glazbenih događaja, nego više na medijsku prisutnost i pojmovno prepoznavanje. Ugodno popunjena dvorana bila je ponajprije zasluga vjerne križevačke publike, koja nije željela propustiti nastup svojega sugrađanina.

snimio Mirko Cvjetko

To što riječ gitara pomalo aludira na starogrčku kitaru nije od presudnoga značenja za prepoznavanje apolinijskog u nastupu mladoga gitarista. Ako shvatimo apolinijsko kao estetički termin koji uravnotežuje odnos između lijepog i uzvišenog, time naglašavamo iznimnu vrsnoću mladog umjetnika. Još više želimo time naglasiti uspješno izbjegnuto zapadanje u egzibicionizam, koji toliko puta prevlada u nastupima mladih glazbenika prikrivajući nedostatak urođene muzikalnosti, ili se pak ona bez razloga potiskuje zbog prevelike koncentracije na puki virtuozitet. Samim pogledom na odabrani program mogli smo uočiti da spomenuta virtuoznost nije mladom Lovrekoviću nepoznanica, od početne tehnički nezgodne transkripcije preludija iz Bachove Partite za violinu solo u E-duru sve do zahtjevne suite Koyunbaba Carla Domeniconija, koju smo čuli na kraju koncerta. Treba spomenuti da su Fantasie hongroise, op. 65, br. 1 J. Kaspara Mertza i Etide br. 7, 11 i 3 Marija Gangia zbog majstorske lakoće sviranja zvučale jednostavno, iako tehnički, za razliku od njihove glazbene forme, one to nikako nisu. Zapravo je formalno oblikovanje glazbene cjeline jedini otvoreni prostor koji može Lovrekovićevu svirku dodatno obogatiti. Za mlade talente nužno je da dolaze u koliziju s djelima koja traže zrelost koja nije povezana ni uz tehniku sviranja ni muzikalnost, već traže kvantitativno iskustvo susretanja s različitim djelima i poznavanje skladateljskih tehnika. Primjerice u Sonati u D-duru, op. 61 Joaquína Turine osjetilo se da je profesorica sve postavila na svoje mjesto, ali nedostajalo je uvjerljivosti, koja se stječe samo iskustvom.
Kada netko u dobi od sedamnaest godina spozna da je glazba na prvom mjestu, a tek onda dolazi njegova pojava na pozornici, možemo mu priznati da je shvatio bit umjetnosti. Često se događa da daroviti glazbenici zbog mladosti i neiskustva zamijene samopouzdanje sa samokritičnošću, čime mogu na neko vrijeme zavarati neopreznu publiku. To što Luka Lovreković posjeduje naprednu tehničku vještinu, fino nijansiranu boju tona i urođenu muzikalnost važno je ponajprije ocjenjivačkim sudovima, koji su mu već dodijelili brojne nagrade na natjecanjima, no iskreni džentlmenski pristup glazbi ono je čime se izdvaja i što ga usprkos mladosti čini zrelim umjetnikom.