Kazališni globus - svijet

Dolazi vrijeme promjena

Beograd – Pobuna glumaca Ateljea 212 protiv ravnatelja Kokana Mladenovića, dijelom izazvana i predstavom Zoran Đinđić u režiji Olivera Frljića, dobila je pomalo neočekivan epilog. Mladenović, koji je prijetio raspuštanjem ansambla, ipak je, na sugestiju iz Grada, podnio ostavku. Na to je mjesto postavljena dramaturginja Ivana Dimić, koja ima naklonost ansambla, ali se čini da je ova ostavka postala okidač bitnih promjena u beogradskim kazalištima. Gradonačelnik Dragan Đilas najavio je radikalne promjene u kazališnoj organizaciji uz najavu da će glumci postati javni službenici, čime bi se spriječila gostovanja glumaca u drugim kazalištima za koja se onda ubire honorar. Prijedlog je digao veliku prašinu, ali, dok se glumci očekivano bune, dio kulturne javnosti drži kako bi se trebali ukinuti cijeli glumački ansambli, u kojima velik broj glumaca nikad ili rijetko glumi, ali redovito uzima plaću. Ovakva radikalna najava nije rezultat duga promišljanja, jednostavno, gradska je kasa prazna, novca za produkcije nema. Beogradska kazališta već neko vrijeme dobivaju novac isključivo za plaće i hladni pogon, pa se drži kako bi se bez glumaca na plaći radilo znatno efikasnije i jeftinije. Ovaj put nije riječ o sporom donošenju nejasnog zakona ili beskrajnim osnivanjem tijela koja bi problem razmatrala kako je dosad bio slučaj. Radi se jednostavno o nedostatku novca, koji zahtijeva hitno rješavanje problema. A vrlo sličan problem uskoro bi se mogao dogoditi i u Hrvatskoj, kojoj se sprema novi Zakon o kazalištima, pa će biti zanimljivo pratiti rasplet beogradske priče.

Kultni roman na sceni

Moskva – Moskva–Petuški, roman Venedikta Jerofejeva, jedna je od zanimljivih književnih pojava.

Dovršen 1970, a u Sovjetskom Savezu izdan tek 1989, postao je klasik mnogo prije tog objavljivanja. Kako je već bio običaj u tom autokratskom razdoblju, Rusi su ga ilegalno umnožavali i dijelili kao kultni roman. Jerofejev je bio tajni junak sovjetske književnosti u posljednjim desetljećima komunizma, autor kojeg malotko nije čitao, iako uopće nije bio objavljen u svojoj zemlji. Sad je roman doživio i kazališnu premijeru, na sceni Studija kazališne umjetnosti i u režiji Sergeja Ženovača, a predstava se, slično kao i roman, poigrava žanrovima i stilskim razdobljima. Put glavnoga junaka lokalnim vlakom na liniji Moskva–Petuški možda tematski ne djeluje kao zanimljivo kazališno tkivo, ali obiluje nevjerojatnom maštom autora koja je u trosatnoj predstavi dobila i dodatnu scensku dimenziju. Unutarnji život bogate imaginacije i duha prostor je ove predstave tek naizgled zbijene u vagonu lokalnoga vlaka, dok je scenografija temeljena na – bocama, što očito ima veze s ljubavlju prema votki glavnog junaka. Senzitivan, zabavan i lijep pogled na klasiku, zaključuje kritika.

Ibsen – uspješan komediograf

London – Ibsenov rani rad Ljubavna komedija (1862) pripada u njegove manje poznate drame, a s obzirom da je ocijenjena nemoralnom, čekala je punih jedanaest godina na praizvedbu. Premijerno izvedena prošloga tjedna u londonskom kazalištu Orange Tree u režiji Davida Antrobusa, podsjetila je na rani Ibsenov rad, koji ne samo da je nagovijestio njegove kasnije klasične i slavne drame, nego i danas nudi dobar scenski materijal kao kvalitetno djelo. Ako je suditi po vrlo pohvalnim kritikama, riječ je o iznimno kvalitetnoj produkciji i kritici malograđanskoga morala.

Gavran u Rusiji i Češkoj

Novokuznjeck i Prag – Još dvije premijere na inozemnim scenama doživjele su drame Mire Gavrana, obje prošloga tjedna. Sve o ženama premijerno je izvedeno u Regionalnom dramskom teatru u Novokuznjecku u Rusiji, dok su Ljubavi Georgea Washingtona premijeru imale u Pragu, ali na slovačkom jeziku, u produkciji Teatra LA MY u Pragu. Rusku je produkciju (čak 33. premijeru ove drame na svjetskim pozornicama) režirao Aleksej Valentinovič Slosarčuk, dok je onu u Pragu režirala Vanda Zaplatilova Hutavova. Praške Ljubavi Georgea Washingtona u 24 godine od praizvedbe jubilarna su trideseta premijera toga teksta.