Čitanje je ulaganje u budućnost

Svaki četvrti Nijemac pročita tek jednu knjigu / Obitelj je najvažnije mjesto socijalizacije i čitanja / Ako neki poznati sportaš i političar kaže djeci da voli čitati, to ima veliko djelovanje / Naše projekte pomažu bilo pokrajinske bilo savezne institucije

U današnje doba interneta, dominacije vizualnih medija te raznih proizvoda suvremene komunikacije i virtualizacije svijeta čitanje se nalazi u svojevrsnoj krizi. Sve manji interes za čitanje ima za posljedicu i slabiji interes za čitanje lektire u školama i općenito obrazovanje mladih, koji će već sutra biti oslonac i pokretač budućnosti. Ali to nije samo naš nego i opći svjetski problem, kojega su mnogi u svijetu svjesni pa godinama i desetljećima poduzimaju mjere kako bi se problem čitanja barem ublažio. Zbog toga je potkraj listopada Zaklada za poticanje čitanja (Stiftung Lesen) iz Njemačke u Goetheovu institutu u Zagrebu održala simpozij pod naslovom Poticanje čitanja: njemačka iskustva i hrvatske perspektive, na kojem su sudjelovali mnogobrojni hrvatski bibliotekari, ravnatelji knjižnica, kao i zainteresirani pojedinci raznih struka i zanimanja. Uz Sabine Uehlein, direktorice za programe i projekte zaklade Stiftung Lesen, naši stručnjaci govorili su o hrvatskim iskustvima. Tim povodom zamolili smo Sabine Uehlein, direktoricu za programe i projekte u Zakladi za poticanje čitanja u Njemačkoj, i Jasnu Kovačević, voditeljicu Knjižnice Bogdan Ogrizović u Zagrebu i članicu Kulturnog vijeća za knjigu i nakladništvo pri Ministarstvu kulture RH, da iznesu svoja mišljenja o problemu čitanju.

Snimio Andrija Tunjić

Gospođo Uehlein, kao direktorica za programe i projekte u Zakladi za poticanje čitanja u Njemačkoj održali ste dva predavanja o problemu čitanja ne samo u Njemačkoj nego u cijelom svijetu. Kada je taj projekt započeo u Njemačkoj i zašto ste ga pokrenuli?

Stiftung Lesen je kao zaklada nastala prije 25 godina jer je već tada njezinim osnivačima bilo jasno da je potrebna institucija koja će se baviti motivacijom čitanja i poticanjem čitanja u cijeloj Njemačkoj.

Što je razlog da je u Njemačkoj 7,5 milijuna ljudi koji nikada nisu pročitali nijednu knjigu i da svaki četvrti Nijemac ne čita knjige?

Tomu nije samo jedan razlog, nego je mnoštvo razloga zbog čega je tako mnogo ljudi nepismeno, odnosno i funkcionalno nepismeno. Razloge treba istražiti. Da se bolje razumijemo i da budem što konkretnija, moram reći da, osim što svaki četvrti Nijemac pročita tek jednu knjigu, mnogi od Nijemaca čitaju časopise, novine ili čitaju na internetu. Ali svejedno ostaje činjenica da zanimanje za čitanje književnosti opada.

Vratio bih se na prvi odgovor u kojem ste rekli kako su u Njemačkoj prije 25 godina shvatili da će trebati pokrenuti projekt čitanja. Na temelju čega su to zaključili?

Prepoznalo se to i bilo vidljivo po upozorenjima iz institucija koje su se tada bavile motivacijom čitanja, a to su: knjižnice, škole, knjižari, izdavači. Svi oni smatrali su da djecu treba prvo naučiti čitati, a onda i potaknuti na čitanje, motivirati ih da u čitanju nađu zadovoljstvo i radost. Nažalost, želje se uvijek ne ostvaruju.

Je li razlog tomu i kapitalistički način života?

Dio osnivača zaklade za poticanje čitanja su i tvrtke od kojih je došao poticaj za osnivanje zaklade jer su bili svjesni da se poticanjem čitanja mora baviti neka institucija koja je neovisna upravo o tom gospodarskom aspektu, a s kojom su ipak povezane izdavačke kuće i knjižari.

Hoće li problem čitanja barem donekle riješiti vaš zamišljeni projekt?

Nažalost, moram reći ne, neće. To neće riješiti mnogobrojne probleme koji su posljedica ili su povezani s nečitanjem. Sigurno nam neće uspjeti da 7,5 milijuna analfabeta nauči čitati i pisati. No vjerujemo da će se našim djelovanjem stvoriti ozračje koje će utjecati da iz obitelji izlazi sve manje analfabeta.

Opišite proces projekta, kojim sve načinima i programima to radite?

Počinjemo jako rano u obitelji s malom djecom jer vjerujemo, a i iz znanstvenih istraživanja znamo, da je obitelj najvažnije mjesto socijalizacije i čitanja. Nastavljamo zatim nuditi modele za poticanje ili motivaciju čitanja kroz cijelu vertikalu škola, od osnovnih do srednjih. Usporedno s tim stvaramo uvjete i povode da čitanje u društvu postane jako vidljivo. Vidljivost projekta vrlo je važan dio našega posla, ali i najveći izazov pred kojim stojimo jer tako raste interes cijeloga društva i lakše dolazimo do kumova, koji su nam od velike pomoći. Kumovima zovemo nositelje poruka, to su slavni ljudi, poznati političari, sportaši, glumci...

Zašto ste u projekt uključili političare?

Zato što su političari najprisutniji, zato što se izravno obraćaju građanima, zato što su poznati i zato što su često djeci uzori. Jasno, nisu uzori samo političari, nego možda i više sportaši. Ako neki poznati sportaš kaže djeci da voli čitati i da čita, to ima veliko djelovanje, mnogo veće nego kada im to kaže učitelj ili profesor.

Koliko država, odnosno politika i političari, financijski pomažu vaš projekt?

Brojne naše projekte pomažu bilo pokrajinske bilo savezne institucije, ali naša zaklada nije javna ustanova.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu – hram hrvatske knjige

Kako su mediji doživjeli projekt i je li se povećala naklada novina...? Govorili ste kako su neki projekt bili dočekani na nož, a neki blagonaklono.

Imamo vrlo dinamičan odnos s njemačkim medijima, osobito s onima koji se bave literaturom i svime što je s literaturom povezano, što je i normalno, jer u Njemačkoj postoji sloboda medija pa su slobodni i kritizirati nas. Protiv sve manje naklade novina u Njemačkoj i cijelom svijetu mi se ne možemo boriti, ali se možemo boriti za povećanje čitanja, pa i čitanja novina.

Rekli ste da su u projekt uključene i tvrtke. Je li im razlog profit? Što je radnik obrazovaniji, i profit je veći.

Svaka tvrtka koja se društveno angažira i sponzorira projekte, bilo u sportu, školstvu ili poticanju čitanja, stvara određeni imidž. To je uvijek tako dok tvrtke sponzoriraju određene društvene i javne projekte. No postoji još jedna važna stvar, sve više tvrtki u Njemačkoj suočava se s problemom kvalificiranih radnika, ne mogu naći naučnike s određenim kvalifikacijama. Više desetaka tisuća mjesta za naučnike u Njemačkoj je slobodno jer tvrtke ne mogu naći učenike koji su kadri dalje se obrazovati. Jedan od najvažnijih razloga za to je što djeca, učenici, nemaju dovoljno kompetencija u području čitanja i pisanja. Većini tvrtki bio je to alarm na uzbunu, bio im je to poziv za obrazovanje budućih radnika.

U projekt je uključen i McDonald’s, tko je u tome više profitirao: projekt ili tvrtka?

Mnogo smo dobili jedni i drugi. Mi smo dobili pristup obiteljima do kojih ne možemo doći ni u knjižnicama ni u knjižarama, a McDonald’s je profitirao reklamirajući se i prodavajući svoje proizvode jer smo u Njemačkoj poznati kao institucija koja potiče čitanje i određenu razinu kvalitete života.

Uključuju li se u projekt njemačke tvrtke?

Surađujemo s većinom njemačkih tvrtki kao što su recimo Njemačka pošta ili Njemačke željeznice. Trenutno iz proizvodnje hrane nemamo nikoga pa se ne bismo bunili da nam se obrati, primjerice, Natura. U radu surađujemo i sa zdravstvenim osiguranjima ili drugim institucijama jer tražimo institucije putem kojih možemo doći do ljudi.

Koliko zaklada godišnje troši na projekt čitanja?

Naš je godišnji proračun pet, šest milijuna eura, dok primjerice projekt Leesestadt, koji je ovdje također predstavljen, godišnje troši 4,5 milijuna eura.

Koju literaturu Nijemci najviše čitaju, klasičnu ili suvremenu?

Nijemci jako, jako puno čitaju krimiće.

Koliko digitalizacija, internet, Facebook, utječu na vaš projekt, koliko su krivi što se malo čita?

Digitalizacija je jedna od tema kojom se sada bavi cijela branša, znači nakladnici i knjižari. Nama je važno razvijati projekt u kojem će digitalni i tiskani mediji imati ravnopravan položaj. Tako primjerice trenutno razvijamo kriterije za vrednovanje aplikacija za dječje knjige, razvijamo interaktivne PDF-ove, kojima se mogu koristiti i u školi. Dakle, koristimo se tim medijima. Koristimo se njihovim prednostima i pokušavamo izdavače i nastavnike isto tako poticati da od tih medija uzmu ono što je korisno.

Gdje je projekt uspješniji, među strancima ili domaćim, autohtonim Nijemcima?

Za djecu čiji su roditelji imigranti uvidjeli smo kako je vrlo važno da što prije dođu u kontakt s njemačkim jezikom još u vrtiću. To je najvažnija pretpostavka za njihov uspjeh u školi, gdje se nastava naravno održava na njemačkom jeziku. Različite kulture imaju različit pristup pisanoj riječi i upravo u radu s tim kulturama nastojimo pojasniti da je glasno čitanje i pričanje priča djeci jednako važno. Nije nam cilj ukazati na važnost samo pisane riječi, nego i na važnost pričanja priče jer se na taj način postiže bolji uspjeh.

Jesu li sociolozi i psiholozi uključeni u projekt?

Surađujemo sa sociolozima, psiholozima, s kognitivnim znanstvenicima kako bismo u svoj rad uključili sve one koji nam mogu pomoći i pridonijeti uspjehu projekta.

Na kraju jedno hipotetičko pitanje, što mislite, hoće li neoliberalna koncepcija života, koja sada dominira zapadnim svijetom i zapadnom kulturom, usporiti vaš projekt ili će ga možda ubrzati?

Mislim da čitanje s kojim smo mi odrasli znači književno čitanje, u smislu proširenja horizonta, i da će to u budućnosti biti teže. Zato čitanje postaje sve važnije za svakoga pojedinca koji želi biti dio informacijskoga društva i u njemu funkcionirati. To je spektar unutar kojega radimo i to su izazovi koje moramo izdržati.