Tradicionalni jazz ne stari

Ascona, turističko odredište talijanskoga dijela Švicarske na sjevernom dijelu jezera Lago Maggiore, u kantonu Ticino, blizu Locarna, ima jedan od najvećih svjetskih ljetnih jazz-festivala tradicionalnoga jazza, i to samo stilove New Orleans, Dixieland, Chicago i swing. Uz desetodnevni festival, u Jazz Cat Clubu, održavaju se redovito tijekom cijele godine jazz-koncerti pa je JazzAscona itekako bitna europska jazz-odrednica. Ovoljetni festival imao je 200 jazz-koncerata s više od 300 izvođača. Iako impozantnih brojki, Ascona je širem krugu ljubitelja jazza slabije poznata od (također švicarskog) Montreuxa, koji je pod nazivom jazz-festivala posljednjih godina imao i programe rock- i pop-glazbe, ali se ove godine oporavio povratkom jazzu, potom nizozemskog North Sea Jazz Festivala te francuskoga Jazz Pulsation u Nancyju.

Ovogodišnjim izdanjem JazzAscona kreće prema trećem desetljeću i dokazuje da tradicionalni stilovi jazza, usprkos svim modernim pravcima kao što su free, fuzijski jazz, odnosno rock-jazz, ili danas autorski potpuno improvizirani jazz, protkan nerijetko i sve prisutnijim antiswingom, nikada ne stare. Ascona je baš dobar primjer, predstavljajući svake godine glazbenu lepezu širokih stilskih raspona koji sežu od bluesa, preko autentičnih sastava New Orleans jazza, kreolske glazbe, zydeca, sve do nešto modernijih predstavnika swinga.

Rhoda Scott

Iz prve kategorije vrijedi spomenuti ansamble Creole Clarinetists, Mark Brooks Quartet & The New Orleans Ladies, New Orleans Legacy Band, Oriental Jazz Band i ReGeneration Of New Orleans Brass. Kao sjećanje na tu tradiciju, pjevačica iz New Orleansa Lillian Boutte prisjetila se i legendarnog gamba predstavivši i saksofonista Pee Weeja Ellisa.

Predstavnici swinga bili su zastupljeni s grupama Carling Family, GeorgeWashington Machine, JCT All Stars, Martin Abbuehny’s Swing Express i Jerome Etcheberry & The Swingberries s vokalom Aurelie Tropez.

Kako se granice tradicionalnoga jazza i swinga pomiču naprijed, neki stilovi i interpreti, smatrani još donedavna modernima, već su prešli u tradiciju, odnosno u mainstream swing, te tako našli mjesto i u programu profiliranog festivala u Asconi. No i tu valja biti precizan, jer su to izvođači koji sviraju jazz sa svim temeljnim postulatima te glazbe, s određenim formama i odgovarajućim harmonijskim progresijama, ne zanemarujući ni u jednom trenutku kantilenu i swing, te logične improvizacije nerijetko na granici s melodijskim, kao i prihvatljivim ritmičkim formulama. Tako su se u programu festivala JazzAscona ove godine našla i modernija imena orguljašice Rhode Scott, Trija Champiana Fultona, sastava Fukushija Tanake, Waycliffa Gordona, Warrena Vachea, Charlieja Antolinija, pa čak i trubača Jona Faddisa, najpoznatijeg sljedbenika i oponašatelja Dizzyja Gillespieja. Zapažena je u programima i dominacija ženskog vokala, koju su svojim interpretacijama ispunile Irma Thomas, Aurelie Tropez, Anna Corbinska, Lillian Boutte, Antonella Mazza, Australka Emma Pask i još neke pjevačice.

Naročito bogat program festivala ispunio je razne manje i veće prostore Ascone. Sviralo se doslovno od jutra do večeri, trebalo je samo odabrati željene programe. Pretežito bogata klijentela vlasnika lokalnih vila i ljubitelji jazza iz cijelog svijeta te velik broj turista uživao je u prihvatljivu melodioznom jazzu starijih razdoblja. To se u Asconi ponavlja već više od dva desetljeća na obostrano zadovoljstvo organizatora i mnogobrojne jazz-publike, obogaćujući svakog ljeta kulturni (i financijski!) život poznatoga turističkog odredišta u švicarskom Ticinu.