Od svega ponešto

Nedjeljnim je improviziranim koncertom-radionicom u podne u zlatnoj dvorani hotela Imperijal završila 49. glazbena tribina u Opatiji, tradicionalni sajam hrvatskoga suvremenog glazbenog stvaralaštva. Bio on sajam, festival, platforma ili tribina, događaj u višestrukosti svojega obličja obično odražava ono što je najnovije u domaćem glazbenom stvaralaštvu. Programski je koncept ove godine promijenjen i sveden na načelo od svega ponešto. Kako je u najavama spominjao umjetnički ravnatelj Frano Đurović, bilo je moguće pratiti formate u parovima – dva koncerta studenata i učenika iz ciklusa HR Projekt, dvije slušaonice elektroničke glazbe, dva predstavljanja festivalskih programa (dosadašnje četiri godine Dana nove glazbe u Splitu i nadolazećeg Muzičkog biennalea Zagreb 2013), dva ansambla specijalizirana za suvremenu glazbu (hrvatski Cantus i gostujući bosanskohercegovački Sonemus) te dva izvođački sjajna koncerta koja bi se mogla smjestiti u redovnu sezonu glazbenih događaja u hrvatskoj metropoli. Dodajmo tomu i hvalevrijedan koncert in memoriam Marku Ruždjaku te jednu kolektivnu improvizaciju na Orffovu instrumentariju kakvu je donio posljednji koncert koji se komotno mogao dogoditi i bez posebnih najava, u nekom off-programu.

Saksofonsko-klavirski duo Tudor-Batoš bio je izvođački i programski vrhunac Tribine / Snimio Luigi – Opatija

Tradicionalnom je cehovskom susretu stalnih i pridruženih članova Hrvatskoga društva skladatelja u Cantusovoj organizaciji nedostajalo sadržajne i programske jezgrovitosti. Ono što se od svake Tribine očekuje ovaj je put izostalo, poput prilike za pravo upoznavanje s najnovijim ostvarenjima naših autora nastalim u proteklih godinu dana, kao i platforme za javni razgovor, raspravu i konstruktivnu razmjenu mišljenja na okruglim stolovima. Jedini je okrugli stol – improviziran kao tema iznenađenja – bio u znaku pitanja oko smisla tribine u ovom obliku, na koje se raznim nasumičnim iznošenjima mišljenja pokušalo dati nekoliko odgovora, uz izrečenu zamjerku zbog nedovoljne prisutnosti u medijima izuzev već tradicionalnoga partnera, Hrvatskog radija. Iako nema ambiciju otvarati se prema javnosti, već je isključivo usmjerena prema glazbenoj struci (skladateljima, izvođačima, glazbenim promotorima, muzikolozima i studentima kompozicije i teorijsko-muzikoloških odsjeka), Tribina bi trebala imati društvenu vidljivost.

Iz bogata i raznolika glazbenog programa vrijedi izdvojiti koncert Komornoga studija Zagrebačke filharmonije u večeri otvaranja u četvrtak, kojim je ponovno obnovljena praksa komornoga gudačkog muziciranja unutar tog orkestra iz 70-ih godina prošlog stoljeća, što je s novim naraštajima gudača pokrenuo novi Filharmonijin koncertni majstor Martin Draušnik. Antologijski primjerci njihova potencijalnog budućeg repertoara su, kako smo čuli, svakako Tanodijeva Petlja za 16 gudača, Četvrti zagrebački koncert Srđana Dedića i Divertimento Tomislava Uhlika. Izvođački i programski najbolji koncertni događaj bio je poslijepodnevni program saksofonsko-klavirskog dua Tudor–Batoš 9. studenog, koji je zadovoljio najviše umjetničke kriterije. Ekskluzivnost Tribine otkako je vodi Đurović (2010, 2011. i 2012), i sam vrsni skladatelj u elektroničkom mediju, takozvane su slušaonice elektroničke glazbe koje se nigdje drugdje u Hrvatskoj ne mogu čuti. Dvije su kasnonoćne elektroničke seanse u Aperitiv-baru hotela Imperijal donijele vremenske rubove hrvatskoga stvaralaštva u tom mediju: prve su elektroničke skladbe Branimira Sakača, Josipa Magdića i Silvija Foretića, večer poslije moglo ih se usporediti i s najnovijim ostvarenjima studenata i njihovih profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, uz djelo Alloys za violončelo i elektroniku hrvatskog autsajdera Borisa Jakopovića, znanstvenika na području biomedicine i kijevskoga đaka iz kompozicije. Treba pohvaliti i priliku za susret s novijim glazbenim stvaralaštvom susjedne BiH na koncertu podmlatka ansambla Sonemus, koji je posljednji put u Hrvatskoj gostovao prije desetak godina na MBZ-u.