Obami slijedi sasvim drukčiji mandat

Američki izbori zbog isprepletenih globalnih političkih i ekonomskih procesa važni su i za Hrvatsku

Prije predsjedničkih izbori u SAD-u 6. studenog održane su tri predsjedničke i jedna potpredsjednička debata, sa svrhom pridobivanja neodlučnih glasača, dakle onih koji se dotad nisu odlučili za kojega će kandidata glasovati te eventualno otimanja nekoliko njih iz suprotnog tabora. Iako je u prvoj debati Obama „izgubio“ – percipiralo ga se kao odveć mlaka – potpredsjedničku debatu uvjerljivo je dobio trenutačni potpredsjednik Joe Biden nad republikanskim kandidatom Paulom Ryanom. Sve tri predsjedničke debate bile su za nas Europljane također od iznimne važnosti jer se radilo o pitanjima američke ekonomije i vanjske politike. Nemojmo se zavaravati da je za nas to zapravo nevažno. Američki su se ekonomski problemi 2008. „prelili“ u Europu, a američka vanjska politika te ratovi u Afganistanu i Iraku imali su velik utjecaj na ostatak svijeta. U slučaju nove američke gospodarske krize ili napada na Iran to će osjetiti ostatak svijeta, pa su američki izbori zbog isprepletenih globalnih političkih i ekonomskih procesa važni i za nas.

Pobjednik s novim teškoćama: državništvo Baracka Obame tek je sada na kušnji

Vrijeme nakon Pax Americana

Iako je Obama uvjerljivo pobijedio po broju osvojenih elektorskih glasova – osvojio je 303 od za pobjedu potrebnih 270 elektorskih glasova u odnosu na Romnyjevih 206 – po postotku dobivenih glasova od samih birača izborna utrka bila je vrlo izjednačena i Obama je tu pobijedio tek s kojim postotkom prednosti. Što nam to zapravo govori? Čini se da je danas Amerika podijeljeno društvo i to kako zbog samih promjena koje se zbivaju unutar SAD-a tako i zbog promjena na međunarodnoj sceni. Ponajprije došlo je do velikoga porasta hispanoameričkog stanovništva. Samuel Huntington u knjizi Američki identitet navodi kako je, primjerice, u nekim gradovima savezne države Floride došlo do takve promjene u sastavu stanovništva da su u tim gradovima bijelci postali manjina i, što je vrlo zanimljivo, da bijelci ne mogu pronaći posao ako ne znaju španjolski jezik. Sličan se trend javlja i u Kaliforniji, ali malo-pomalo i u drugim saveznim državama na granici s Meksikom. Tu nije riječ samo o imigraciji iz Latinske Amerike u SAD nego su u tim saveznim državama Hispanoamerikanci stvorili svoje zajednice te ne sklapaju mnogo brakova s pripadnicima drugih etničkih skupina. Uz navedeno, i prirodni prirast stanovništva u toj je skupini viši u odnosu na bijelu, crnu i azijsku populaciju, gdje se redovito rađa manje djece. Takvo stanje neizbježno dovodi do promjena u etničkom sastavu stanovništva, a samim time i do propitkivanja američkog identiteta. Druga važna promjena, kako navodi Huntington, promjenjiv je posthladnoratovski međunarodni poredak. Za vrijeme Hladnog rata Sjedinjene Države imale su jasnog neprijatelja u obliku Sovjetskog Saveza i u odnosu s njim jasno formiran identitet. Sjedinjene Države bile su lučonoša slobode i demokracije, dok su Sovjeti bili zao imperij. No, kako je to i sam Vladimir Putin rekao, tada se dogodila najveća geopolitička katastrofa te se Sovjetski Savez urušio. To je bio problem i za Sjedinjene Države, koje su izgubile ideološkog protivnika, a samim time i jedan od čimbenika izgradnje vlastitog identiteta. U sljedećem razdoblju SAD je jedina globalna sila bez pravog protivnika – vlada Pax Americana – što je opet utjecalo na formiranje novog identiteta SAD-a kao jedine supersile i zapravo predvodnika posthladnoratovskog svijeta. No i to se 11. rujna 2001. promijenilo. Tada je Amerika pronašla novoga protivnika – islamistički terorizam – i u skladu s tim formirala opet novi identitet u odnosu na islamski svijet te krenula u dva rata. Danas se situacija opet mijenja. Novi igrači poput Rusije, Kine, Turske, Brazila, JAR-a, Indonezije, Indije jačaju na globalnoj pozornici, dok snaga Amerike, ali i cijelog Zapada, opada. Takav novi globalni poredak, smatra Henry Kissinger, vrlo lako može završiti u politikama ravnoteže snaga sličnima onima iz Europe 19. stoljeća. To također utječe na američki identitet, koji se opet mora prilagođavati.

Republikanske tegobe

Čini se da je stalnom prilagođavanju američkog identiteta zbog unutarnjih i vanjskih čimbenika ipak nešto vičnija Demokratska stranka. Republikanci, što je zapravo sasvim normalno za konzervativnu stranku, žele očuvati već postojeće stanje kako u Americi tako i u svijetu, no to je dakako nemoguće. Gubitak na ovim predsjedničkim izborima morat će dovesti to toga da se Republikanci uhvate ukoštac sa stvarnosti te započnu transformaciju unutar stranke. To zahtijeva ublažavanje stroge libertarijanske ekonomske politike, uključivanje hispanoameričkog stanovništva u biračku bazu te smanjenje vojnog proračuna i odustajanje od ustrajavanja na američkoj iznimnosti u svijetu i vojnim pohodima, za koje više nemaju novca. Ako u tome uspiju, bit će daleko prihvatljiviji cjelokupnom američkom stanovništvu. Već i sad mogu se uočiti neki neočekivani birači Republikanaca, poput nekadašnje pornozvijezde Jenne Jameson, koja je javno izjavila da će glasati za Mitta Romneyja, jer kad čovjek jednom postane bogat, takav želi i ostati. Iako su Republikanci to percipirali kao iznimno loš publicitet, kao stranka koja najvećom vrijednošću smatra slobodu trebali biti ipak malo liberalniji kako bi privukli veći broj birača. Sam je Romney nakon što je već sve bilo izgubljeno te se nije više morao skrivati izjavio kako je Americi zbog postojećih problema potrebna suradnja obiju stranaka. Problem je što su umjerenjaci poput Romneyja u Republikanskoj stranci manjina.

Novog starog predsjednika Obamu očekuju mnogi problemi. Postotak nezaposlenih danas jednak je postotku nezaposlenih kada je Obama prvi put preuzeo predsjednički ured – na tvrdoglavih je 7,8 posto. Dakle oko 12,1 milijuna radno sposobnih Amerikanaca je bez posla. Kako bi se to promijenilo, te kako bi se išlo ukorak s porastom stanovništva, potrebno je stvarati oko 125.000 novih radnih mjesta mjesečno.

Svijet na dlanu

Cilj je Obamine administracije također stvoriti energetsku neovisnost Amerike. Najviši je cilj, kako tvrdi Obama, razvijanje i iskorištavanje svih mogućih izvora energije na američkom tlu. Treba se brinuti i za buduće generacije te s time na umu razvijati obnovljive izvore energije. Cilj je stvoriti snažnu ekonomiju, koja ne ovisi o nekolicini energenata, već se koristi i ostalim izvorima energije. Obama dalje navodi kako se zalaže za rezanje poreza nižoj i srednjoj klasi kako bi se oni što prije ponovno uspravili na noge, dok je one iznimno bogate potrebno uključiti na način da pomognu više, a ne manje. Dakle, trebaju se ukinuti porezne olakšice za 2 posto najbogatijih Amerikanaca. Obama postavlja pitanje o tome koliko je pošteno da netko tko zarađuje 15.000 dolara godišnje ili manje plaća više poreze od nekoga tko zarađuje 20 milijuna. Kako će to napraviti dok mu većinu u legislativi čine Republikanci, teško je reći. To su samo neki od problema koji ga očekuju na unutarnjem planu. No isto tako čeka ga zamršena vanjskopolitička situacija, a kako se američki predsjednici tradicionalno u svojem drugom mandatu više posvećuju vanjskoj politici, zbog činjenice da novog reizbora nema, Obama bi sada mogao biti čvršći u provedbi svojih zamisli. Ponajprije potrebno je skresati vojne troškove. Ideja da Amerika mora biti u mogućnosti voditi dva rata istovremeno ekonomski je neodrživa, što je i Bushev mandat pokazao. Pomisao da će se SAD više posvetiti Dalekom istoku te se polagano povući s Bliskog istoka samo je bajka. Bliski istok iznimno je konfliktna regija i Sjedinjene Države jednostavno nemaju izbora nego biti vojno prisutne u regiji kako bi očuvale svoje interese. No ono što Obama može i što zapravo treba napraviti jest nastaviti suradnju s Rusijom u postupnom uzajamnom smanjenju nuklearnog arsenala. Započinje mu drugi mandat, nema brige o novom reizboru, svijet mu je na dlanu.