Jezik kao životno poslanje

Književno-znanstveni kolokvij u povodu 80. obljetnice rođenja velikoga hrvatskog leksikografa, prozaista, prevoditelja i književnoga kritičara Tomislava Ladana (1932–2008) održan je u Društvu hrvatskih književnika 8. studenoga. O Ladanovu polustoljetnom radu govorili su akademik Ante Stamać, Ivica Matičević, Božidar Petrač i Dunja Detoni Dujmić, dok je izbor iz autorovih djela interpretirao Darko Milas.

Tomislav Ladan klasičnu je naobrazbu stekao u Bosni, koja je duhovno odredila njegov književni osjećaj. Studirao je u Sarajevu, a od 1961. obnaša dužnost urednika i glavnog ravnatelja Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, gdje je uredio više enciklopedija i Osmojezični enciklopedijski rječnik. Duhovit kritičar, sklon paradoksima i kozeriji, uz sedam knjiga eseja, napisao je i jedan roman Bosanski grb (1975), a kontinuirana jezična istraživanja sabrao je u knjizi Riječi: značenje, uporaba, podrijetlo (2001). Ladan je s grčkog, latinskog, engleskog, njemačkog, švedskog i norveškog prevodio temeljna filozofska djela (Aristotel, Sv. Augustin, Petrić, Descartes i dr.), klasičnu književnost (Biblija, Eshil, Euripid, Shakespeare i dr.), kao i moderne pisce (H. Ibsen, T. S. Eliot, E. Pound, i dr.), a od 1970-ih branio je i razvijao samostojnost hrvatskog jezika, podupirući demokratske promjene i izgradnju hrvatske države.

Akademik Stamać ukazao je na žanrovsku raznolikost Ladanove plodne kulturne djelatnosti i njegov temeljit interpretativni interes, istaknuvši bitne orijentacije autorova stvaralaštva. „Najveći je Ladanov prozni prinos, na drugom je mjestu prevodilačka djelatnost koja je bila vrlo u skladu s modernom leksikologijom te njegov neporeciv kritički autoritet, koji se nije libio izraziti sudove koji su odudarali od općeg mišljenja.“

Ivica Matičević osvrnuo se na Ladana kritičara, što je uz književnost ironijom, anegdotama i kozerijom, analizirao i društvene pukotine stvarnosti. „Prošlo je pedeset godina od Ladanova djela Zoon graphicon, a knjiga je i danas u dobu gorke utjehe, kako je tada kazao Ladan, misleći na opasnost koju je donio medij radija, televizije i filma, dok kulturu danas ugrožava internet.“

Dunja Detoni Dujmić govorila je o Ladanovu Bosankom grbu, koji je „kao pravi postmodernistički roman sve podredio postupanju s jezikom“, spojivši autorov književni i prevodilački svijet (utjecaji Pounda i Joycea), a predsjednik DHK Božidar Petrač podsjetio je na njegovo djelo Ante Starčević. Politički spisi (1971). U njemu je književnu i političku misao oca domovine Ladan učinio dostupnim u vremenu koje je Starčevića zaboravilo, pristupajući istodobno njegovu djelu s kritičke distance.

Jedan od autora Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. široj je javnosti ostao najviše poznat po jezičnim emisijama Riječi, riječi, riječi i Iz jezične riznice u kojima je „mali jezik“, poput hrvatskoga, nastojao prikazati kao tvorben i poseban. Upravo jezik do kraja je ostao njegova trajna preokupacija, životno poslanje, što potvrđuju i njegove riječi. „U mojim je radovima jezik uvijek bio na prvom mjestu, jer s jezikom ljudi ustaju, žive i odlaze na počinak, a i obrazovanje o jeziku traje sav život. U jeziku je sve, od zrnca pijeska do dragoga Boga.“