Znanost u pjesničkome ruhu

Ruđer Josip Bošković uživao je ugled u europskim znanstvenim krugovima ostavivši neizbrisiv trag u europskoj povijesti. Dubrovčanin svjetskoga glasa, erudit snažna intelekta, fizičar, matematičar, astronom, filozof, geodet, znanstvenu karijeru izgradio je u Italiji. Nakon što je ušao u Družbu Isusovu u Rimu 1725, pohađao je studij filozofije i teologije na središnjemu učilištu svojega reda, a prije toga školovao se u isusovačkom kolegiju u Dubrovniku. Godine 1736. počeo je objavljivati disertacije iz matematike, a u nizu je radova, počevši s raspravom De viribus vivis (1745), izgradio izvornu teoriju sila koju je sintetizirao u remek-djelu Philosophiae naturalis theoria (1758). Teoretskim je spoznajama o tome kako nigdje nema posvemašnjega mirovanja razvio učenje o prostoru i vremenu zaključujući da je sve materija i kretanje. Iznijevši svoje shvaćanje tvari i sila koje djeluju u prirodi, primijenio je tu teoriju na mehaniku i fiziku. O genijalnome i univerzalnome umu našega najvećega znanstvenika svjedoči i djelo u kojemu upoznajemo Boškovićevu snagu pjesničke imaginacije; poema Pomrčine Sunca i Mjeseca / De Solis ac Lunae defectibus objavljena je 2012, u povodu tristote godišnjice Boškovićeva rođenja (rođen je 1711) u biblioteci Stoljeća hrvatske književnosti Matice hrvatske. Izdanje je dvojezično, uz hrvatski je prijevod objavljen i latinski izvornik. Tekst je preuzet iz dvojezičnog izdanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti tiskana u Zagrebu 2007, koje je priredio i s latinskoga preveo Branimir Glavičić (1926–2010) u stihu izvornika – daktilskom heksametru. Tekst je za Matičino izdanje priredio Stipe Kutleša, a knjigu je uredio Ante Stamać. Ovaj je Boškovićev pjesnički tekst nastajao dvadeset i pet godina, a za autorova je života objavljen u pet izdanja (prvo izdanje u Londonu 1760, peto izdanje, u konačnoj inačici, u Parizu 1779). Ovo, sedmo izdanje, nastalo je prema šestom, Akademijinu izdanju, „prvomu hrvatskom prijevodu toga spjeva“ prevoditelja Glavičića.

Izd. Matica hrvatska, Zagreb, 2012.

Boškovićeva se znanstvenoepska velepjesan sastoji od 5621 stiha, a ispjevana je u daktilskim heksametrima koje je gradio po uzoru na Vergilija i Lukrecija. Poema sadržava šest pjevanja, a sastavni su dijelovi i Posvetna poslanica najmoćnijem francuskome kralju Luju XVI. i bilješke kojima Bošković komentira ili objašnjava sadržaj stihova u znanstvenome i astronomskome pogledu nadopunjujući i uspoređujući svoja stajališta teorijama Galilea, Kopernika, Keplera i Newtona. U bilješkama rabi znanstveni latinski jezik s kraja 18. stoljeća, a u samoj poemi njeguje klasični izričaj. Knjiga sadrži i Napomenu priređivača, Tumač imena i izraza, Rječnik, Index nominum et rerum i Kazalo imena i pojmova. Atraktivnosti knjige pridonose slikovni prilozi kojima je obogaćena – Boškovićevi portreti, preslike naslovnica njegovih djela te slika zvjezdarnice u Breri koju je utemeljio.

Dubrovčanin svjetskoga glasa – Ruđer Josip Bošković

U Pomrčinama Sunca i Mjeseca Bošković je združio znanost, umjetnost, kozmologiju i mitologiju pa u skladu s time prvo pjevanje započinje invokacijom muza, Uranije i Apolona (Feba). Obje su pomrčine, i Sunčeva i Mjesečeva, u vezi s Febom koji se ognjenim četveropregom vozi nebom pa bi pjesnik astronom, prema Boškoviću, trebao zazvati upravo njega, jer je Feb na arkadskom Olimpu kralj muza i pjesnika, a na nebeskome Olimpu kralj svih zvijezda. U prvome se pjevanju izlaže kako izgleda nebeski svod i kakav je njegov ustroj. Opisuje se položaj zvijezda stajaćica koje se „do krajnjih granica svijeta dižu uvis“ i prostiru se u „stravičnim daljinama“. Opisuju se zviježđa u zodijaku te gibanja Sunca i planeta u pojasu zodijaka. Kretanje zvijezda, planeta i kometa povezuje se s legendom o Eneji i s rađanjem i zapadanjem Titana. Poema je obogaćena brojnim digresijama i epizodama u kojima se iznose legende i mitovi. Budući da je kretanje Mjeseca važno za pomrčinu Sunca, najviše je stihova u prvome pjevanju posvećeno Mjesečevoj putanji, što je pružilo priliku za izlaganje o Newtonovoj općoj uzajamnoj sili teže koja uzrokuje poremećaje u Mjesečevim kretanjima. U bilješkama petoga pjevanja Bošković iznosi Newtonov zakon opće gravitacije kako bi objasnio gibanje planeta i kometa.

Drugo je pjevanje središnji dio poeme u kojemu se govori o pomrčinama Sunca i Mjeseca. Bošković naglašava da Sunce nikada ne prestaje sjati argumentirajući to tvrdnjom da se pomrčina Sunca ne vidi na cijeloj Zemlji. Nakon toga govori o nebeskim tijelima koja ne mogu izazvati pomrčinu Sunca; može je izazvati samo Mjesec. Iznose se uvjeti u kojima se to događa. Do pomrčine Sunca dolazi kada je Mjesec u fazi mlađaka, a do pomrčine Mjeseca kada je u fazi uštapa i kada se susretne sa Zemljinom sjenom. Promatranjem pomrčine Mjeseca određuju se i zemljopisne koordinate. Kada dođe do pomrčine Sunca, ono ne prestaje sjati u potpunosti, već ima sjajni prsten. Taj je sjaj Boškovića naveo da govori o lomu svjetlosti i o dioptrijskome teleskopu te o otkrićima koja je omogućio, poput Sunčevih pjega i Saturnova prstena. Svjetlost oko Sunca u vrijeme pomrčine potječe od Sunčeve atmosfere, koja se drži Febovom kosom. U četvrtome pjevanju Bošković tumači popratne pojave pomrčine Sunca kao što su bljedilo sumraka, vidljivost zvijezda danju te osvijetljenost dana čak i onda kada je Sunce skriveno. Posljednje pjevanje započinje invokacijom Febe, jer se pojave u njemu razložene tiču nje, i u cijelosti je posvećeno svjetlosti i bojama. Ovo bismo pjevanje mogli nazvati apoteozom Newtonu jer se crvena boja Mjeseca za vrijeme pomrčine objašnjava Newtonovom teorijom svjetlosti; Bošković na nju nadovezuje svoja istraživanja iz rasprave De lumine (1748), u kojoj izlaže kako se mogu tumačiti odbijanja i lomovi svjetlosti.

Znanost zaogrnuta pjesničkim velom omogućava nam da se upoznamo s pjesnikom-astronomom koji se može svrstati uz bok najvećim pjesnicima i znanstvenicima. Matica hrvatska ovim izdanjem želi približiti lik i djelo Ruđera Boškovića široj javnosti, koja će se čitajući Pomrčine Sunca i Mjeseca susresti s apstraktnim astronomskim teorijama doživljenima pjesničkom imaginacijom iz pera svestranoga genija.