Politika i političari, žudnja i Poncije Pilat

U Puli je 19. i 20. listopada održana jubilarna, deseta književno-kulturna manifestacija Pulski dani eseja u organizaciji Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika i časopisa Nova Istra. Pod vodstvom Borisa Domagoja Biletića, ujedno autora programa, u radnom su dijelu predstavljeni eseji jedanaestero autora s temom Politika i političari. Manifestacija je započela proglašenjem dobitnika nagrade Zvane Črnja za najbolju knjigu hrvatskih eseja. Dunja Detoni Dujmić u konkurenciji devetnaestero kolega pobijedila je s knjigom Lijepi prostori o književnim djelima hrvatskih autorica od poratnih godina do suvremenosti. U sklopu je manifestacije predstavljena i knjiga Odbljesci pamćenja profesorice Ljubice Ivezić, koja osim osobnih sjećanja sadržava i tekstove njezinih učenika. Promovirana je i zbirka eseja Dokolica u izdanju Nove Istre, zbornik eseja prošlogodišnjih sudionika manifestacije.

Božica Jelušić, Božidar Petrač i Boris Domagoj Biletić na početku skupa u Puli / Snimio Andreas Kancelar

Radni dio započeo je u petak, 19. listopada, u 13 sati u Istarskom ogranku Društva hrvatskih književnika, a čast početka pripao je Božici Jelušić i njezinu tekstu Govor politike ili varanje metaforom. Igor Šipić zaintrigirao je esejom Odgovornost, ili zašto upravo danas intelektualci, a Sandi Blagonić tekstom Tko ždere u hrvatskoj politici? O suvremenoj političkoj povijesti janjetine, o devedesetima u Hrvatskoj i medijima.

Jelena Lužina esej Fragmenti političkog diskursa – posve slučajan izbor započinje vlastitim priznanjem o pripadanju onoj skupini građana što rijetko razmišlja o politici, povezujući to sa strahom od kafkijanskoga preobražaja, conditio sine qua non u politici. „Kad pregledavamo indeksaciju Barthesovih ‘figura ljubavi’, ne možemo se oteti dojmu o povezanosti njegova diskursa ljubavne moći s onim drugim i moćnijim diskursom – opasnijim i zavodljivijim – diskursom politike. U oba slučaja radi se o ofenzivnoj akciji demona žudnje.“ Veliki su povijesni govori bili političke naravi, o čemu svjedoči i Ciceronov govor protiv Katiline, primjenjiv i na suvremenost: „Dokle ćeš još zlorabiti, Katilino, našu strpljivost?“

Esej pod naslovom Politika i manipulacija dojmljivo je predstavio Fahrudin Novalić. Prvi radni dan zaključio je Slaven Letica ogledom Negativni Pigmalionov učinak, ili doba slinavaca, primjenjujući obrnuti utjecaj toga poučka na hrvatsku politiku: „Bez posebnih istraživanja danas je lako dokazati da hrvatski narod i društvo posljednjih godina prožima i sputava sindrom niskih očekivanja i uvjerenja u vlastite razvojne potencijale i mogućnosti.“

Drugi radni dio Pulskih dana eseja započeo je 20. listopada u 10 sati. Program je otvorio Janko Rožič. U eseju Političari i politika bez polisa dotiče se političkih teorija i uspoređuje političara s pjesnikom, prisjećajući se razgovora s Tomom Gotovcem: u politici je sve uvijek isto, a u poeziji svaki trenutak mora biti različit. Današnja je politika kao stari teatar u kojemu gotovo sve ženske uloge i dalje preuzimaju muškarci. Napominjući da danas treba zamijeniti i političare i politiku, Rožič zaključuje: „U životu i u politici treba te neutralnosti, kao u pustinji vode. Samo s tom neutralnošću Europa i svi mi koji živimo u njoj možemo spasiti sebe i svijet. Jer stara biblijska mudrost kaže: Ništa nam ne pomaže ako osvojimo svijet, a gubimo svoju dušu.“

Stjepan Čuić u eseju Politika bez ideologije raspravlja o stanju politike u kojemu je svaki aspekt društva prilagođen ideologiji i robovanju. Pita se neće li u Europskoj Uniji etnološka raznolikost pasti u drugi ili treći plan i je li EU zbroj entiteta ili ideološki projekt i ima li uopće Hrvatska šanse za ravnopravnost u takvoj zajednici.

Dragutin Lučić Luce u eseju Briga, pozivajući se na La Fontaineovu basnu o cvrčku i mravu i Goetheovo djelo Faust, izdvaja brigu kao jednu od osnovnih pokretača ljudskog djelovanja, što je dodatno potkrijepio Heideggerovom mišlju da je „egzistencijal svih ljudskih egzistencijala“ upravo briga. Aludira na političku aktivnost/pasivnost i postavlja pitanje je li vrijeme politike u obliku u kakvu danas egzistira prošlo. Zaključuje da je politici potrebno neko novo viđenje, a najpovoljniji oblik nove političke prakse vidi u Gandhijevim učenjima.

Sibila Petlevski u eseju Sfera javnosti i politička arena: prostori borbe i prostori odustajanja razlikuje različite političke sfere. Prva je sfera javnosti, puna blaziranih i za političko djelovanje nezainteresiranih pojedinaca. Važnost promjene unutar te sfere potkrepljuje Brechtovim citatom o politički nepismenim ljudima. Druga je sfera politička arena, s figurama lidera, koji se formiraju u doba krize, a često ih pokreće ta arena. Sfera medija povezuje prve dvije sfere i istodobno stvara zbrku među njima. Sudionici bi se javne sfere, zaključuje, trebali uključiti u javnu raspravu te se nadati da će skupa biti jači od konačnih rezultata političke arene.

Goran Starčević predstavio je dio eseja Kako misliti politiku bez političara, pod naslovom Teatrokracija i društvo spektakla. Dao je prikaz apolitičnog, amoralnog građanina koji zbog nekorištenja svojim pravom i završava poput Jozefa K.-a. Tvrdi da se građanstvo, demos, kao osnovna činjenica demokracije, mora ponovno uključiti u djelovanje politike bez posredovanja profesionalnih političara jer se današnja politička scena pretvorila u teatar apsurda: kao u začaranom krugu izmjenjuju se uvijek iste osobe, a mi, obični građani, ostajemo sa strane. Problem je građanska uljuljanost u opasnu iluziju, u robovanje demokracije globalnom društvu spektakla (Baudrillard). Političari postaju zvijezde, više nisu samo političari, nego i glume unaprijed napisanu – ulogu političara. „Spektakl je, zahvaljujući svođenju svih ljudskih odnosa na puku glumu ili hipokriziju, prerastao u globalni autopoetički mehanizam, ‘rastuću inteligenciju zla’.“ Susret Isusa i Poncija Pilata u Bulgakovljevu klasiku Starčević vidi kao susret etike i politike.

Sljedeći Dani eseja u Puli, u listopadu 2013, bavit će se temom optimizma, najavljeno je nakon radnoga dijela i rasprave.