Poduka o letenju

Zagrebačko je kazalište mladih u nepunih deset dana imalo dvije premijere nastale u sklopu istog, međunarodnog, projekta Pozor: Pioniri realizirana u suradnji s Državnim kazalištem u Braunschweigu. Prvo je, 13. listopada, u režiji Ivice Buljana izvedena dokumentaristička socijalno angažirana drama Jul Zeh i Charlotte Roos Žuta crta, a 23. listopada Zagrebačko kazalište mladih premijerno je ugostilo njemački Krajolik s padom hrvatske dramatičarke Ivane Sajko u izvedbi Državnoga kazališta iz Braunschweiga i režiji njemačke redateljice Daniele Löffner. Predstava je praizvedena u Njemačkoj, na festivalu Theaterformen u Braunschweigu 1. lipnja.

Izvođači kao dio Krajolika s padom / Snimio Karl-Bernd Karwasz

Dramski esej Ivane Sajko nastoji prenijeti probleme i osobne preokupacije buduće majke tijekom trudnoće, baveći se tim aspektom s dubinom uvida kakav mogu razumjeti žene koje su i osobno prošle to iskustvo. Autoričini likovi žive u klaustrofobičnom svijetu, u kojem je mlada žena potpuno usredotočena na osobne senzacije promjena vlastita tijela, rasta djeteta u vlastitoj utrobi i emotivnih potresa koje te nepromjenjive činjenice u njoj izazivaju. Jedini je njezin doticaj sa stvarnim svijetom njezin partner, koji (ironično postavljeno) skuplja otpad kako bi prehranio obitelj. Time je stanje mlade žene stavljeno u širi, društveno-ekonomski koncept te osobni strahovi za zdravlje djeteta prerastaju u promišljanje djetetove budućnosti u svijetu koji troši vlastite resurse, jede svoju djecu te su ona, osobnim identitetom i integritetom, prisiljena plaćati preveliku cijenu preživljavanja.

Redateljica Daniele Löffner odlučila se poetski i filozofično intoniran tekst Ivane Sajko postaviti u slikarsko performativnom obliku postavljajući izvođače ispred pozornice koja je zatvorena okvirom slike u nastajanju. Izvođači (Moritz Dürr, Sven Hönig, Hanno Koffler, Klaus Lembke, Hans-Werner Leupelt, Mattias Schamberger, Rika Weniger i Edvin Liverić), osim što tekst čitaju u interaktivnom odnosu s titlovima na displeju, ulaze u sliku na pozornici i bojama ispisuju Krajolik na velikom slikarskom platnu. Bojeći taj krajolik bojama iz kanti sve do kraja kada i sami, poliveni bojom, postaju njegov dio, izvođači prezentiraju dijelove teksta pantomimskom i mimskom igrom, dok sam tekst, kao radiodrama ili radijski čitani esej, govore u mikrofon ispred slike u nastajanju.

Kako je riječ o namjenski nastalom projektu koji se bavi poveznicama između Braunschweiga, grofa Ferdinanda von Zeppellina i Zagreba, dio poetskog dramskog eseja Ivane Sajko govori o prekooceanskom letu cepelinom do New Yorka. Povezujući duboko promišljanje pozicije majke nerođena djeteta u suvremenom svijetu, autorica poseže za opisom nesreće pri spuštanju cepelina, što je u skladu s opisima prizora katastrofa u antiutopijski strukturiranim svjetovima njezinih ranijih radova.

Gledajući predstavu čije praćenje otežava premalo interakcije teksta sa zbivanjima na sceni, jasno je kako se redateljica nije snašla u koncipiranju scenske prezentacije zahtjevnog, ali zato performativno i multimedijski zanimljiva, teksta. Ostajući dosljedna doslovnom slikanju Krajolika s padom, redateljica nije iskoristila sve mogućnosti već je ograničila i izvođače, a time i tekstovni predložak, na jedan, možda u ideji inventivan, ali zapravo zamoran koncept. Povremena duhovita, pa čak i simpatična, rješenja prikazivanja rasta djeteta u majčinu trbuhu i njihove međusobne komunikacije osvježuju ovu izvedbu koja – nažalost – u konačnici ostaje namjenski projekt čije se značenje iščitava samo u kontekstu činjenice da je Zagrebačko kazalište mladih, sudjelovanjem u projektu Pozor:Pioniri ostvarilo još jednu međunarodnu suradnju.