Novo ime, stara kvaliteta

Internetskim naslovom osvježen, 15–18. listopada održan je jesenski međunarodni festival jazza dvadesetdvogodišnje tradicije u maloj dvorani Lisinski. Program, sveden na četiri koncerta, otvorio je austrijski multiinstrumentalist Karl Heinz Miklin, pročelnik Instituta za jazz u Grazu. Zahvaljujući čestim nastupima, Miklin je u Hrvatskoj vrlo dobro poznat, a ovaj je put u uigranom triju bez glasovira nastupio s vrlo dobrim švicarskim kontrabasistom Heirijem Känzigom i znanim američkim bubnjarom Billyjem Hartom. Program je izveden s mnogo energije, čvrsto ukalupljen u nekoliko Miklinovih originalnih skladbi, odsviranih tehnički bez prigovora, ali bez swinga, pa se među stručnjacima, ali i publikom, spominjao već uvriježen termin antiswing jazz, kojega je Miklin jedan od predstavnika. Tomu se morao potpuno pokoriti i jedan od danas najistaknutijih američkih bubnjara Billy Hart, pokazavši veliku dozu profesionalnosti. Miklin je uz alt- i tenor-saksofone, koje standardno mijenja, svirao bas-klarinet i sopran-saksofon, da bi se u dodatku predstavio već poznatim majstorijama istovremenoga sviranja alt- i tenor-saksofona.

Kenny Werner All Star Quintet na festivalu Jazz.hr/jesen / Snimio Davor Hrvoj

Jazz-orkestar Hrvatske radiotelevizije, dan poslije, muzicirao je pod dirigentskim vodstvom američkoga trubača i autora Charlesa Tollivera, koji je sa svojim malim sastavom u Zagrebu nastupio još 1971. Dugo se o tom trubaču post-bebop-ere malo čulo, te je njegov nastup bio više nego očekivan. Tolliver nije program ispunio samo svojim skladbama, nego je vrlo mudro u program uvrstio i svoja viđenja nekih jazz-standarda, referirajući se uglavnom na poznatoga Johna Coltranea. Tolliverovi aranžmani vlastitih skladbi oslonjeni su na sekciju limenih puhača, napose truba. Orkestar koji je izvrsno funkcionirao dosad gotovo nismo čuli u boljem izdanju, a kao soliste vrijedi istaknuti sopran- i tenor-saksofonista Željka Kovačevića, alt-saksofonista Miru Kadoića, sopran-saksofonista Arsena Ereša, pijanista Julija Njikoša te trubače Davora Križića, Branka Sterpina i Zvonimira Bajevića, trombonista Milana Hausera, gitarista Elvisa Penavu, kontrabasista Sašu Borovca i bubnjara Marka Lazarića. U sekciji truba vrlo važnu ulogu odigrao je prvi trubač Antonio Geček.

Treće je večeri nastupio međunarodni All Star Quintet američkoga pijanista, skladatelja i njujorškog profesora Kennyja Wernera, kojem to također nije bio prvi nastup u Zagrebu, predstavivši dvojicu odličnih solista, nama dobro poznata američkog trubača Randyja Breckera i danskog alt-saksofonista Benjamina Koppala. U ritam sekciji su uz leadera-pijanista bili izvrsni kontrabasist Scott Colley i bubnjar Antonio Sanchez. Kvintet je svirao program pretežito Wernerovih originala, približivši se, na drukčiji interpretativni način, današnjem modelu izvođenja većinom melodioznijih skladbi i efektnih aranžmana, u kojima je bio izražen, ne pretjerano, artizam solista, primjerice trubača Breckera, pa i alt-saksofonista Koppala.

Završna večer festivala, koji se skromnijim, ali kvalitetnim, programom uspješno odupro recesiji, pripao je opet jednom triju, ali s glasovirom, trubom i kontrabasom bez bubnjeva, na čelu kojega je i opet dobar znanac zagrebačkih jazz-pozornica, izvrstan njemački jazz-pijanist Klaus Ignatzek. Od svih sudionika najbliži temeljnom jazz-idiomu, on se i kao autor i kao interpret, pa i kao vođa trija, predstavio u najboljem svijetlu jazz-interpretacije, a publika je prepoznala takav estetski pristup modernom jazzu trija Klausa Ignatzeka.