Kazališni globus - svijet

San zimske noći

Edinburgh – Glavni grad Škotske i Shakespeareova komedija povezuju ovaj događaj s prethodnim, moskovskim, ali tu sličnosti prestaju. Ovdje je riječ o kompletnoj komediji, ne samo njezinu petom činu, ali i posve osrednjim kritikama. Ono što pak Snoviđenje u noć ivanjsku izvedeno u kazalištu Lyceum u režiji Matthewa Lentona čini posebnom jest ideja da se komad događa – usred zime. Lenton polazi od Titanijine izjave kako je njezin sukob s Oberonom okrenuo prirodu naopako i „sezone su se zamijenile“, pa nije čudno da u ivanjskoj noći pada snijeg i svi se smrzavaju, umjesto da se igraju usred uzavrele ljetne noći.

Cijeli je komad i osmišljen kao san Vratila, jednog od zanatlija, a završava uspostavom reda i dolaskom proljeća. Odlični vizualni efekti, snježne oluje koje vitlaju zanimljivom scenografijom i korektna glumačka igra, unatoč odličnoj ideji, ipak nisu od predstave napravili senzaciju kakva je ona u Moskvi.

Europsko čitanje Pintera

London – Ovih je dana uzbudljivo u kazališnom Londonu ne samo zbog njihovih produkcija nego i zbog gostovanja pariškog kazališta Odeon, koje je u režiji Luca Bondyja Englezima prikazalo Povratak Harolda Pintera pročitan iz europske perspektive. Bondy je komad interpretirao na radikalno nov način, ne uništivši pritom njegovu bit, u čemu su mu bitno pomogli i dobro poznati glumci Bruno Ganz i Emmanuelle Seigner. Vidjeti komad kroz svježi europski pogled glavna je draž odlične produkcije, rekla je kritika. Iako je možda izgubljeno nešto od Pinterova otrovnog humora, komad je dobio novo osvjetljenje i djeluje jednako složeno i aktualno kao i kad je napisan, prije gotovo pola stoljeća. Drama o muško-ženskim odnosima u ovoj je verziji pokazala kako svi njezini karakteri zapravo žive u svijetu snova, a londonska je scena nedvojbeno profitirala s tim vrijednim gostovanjem.

Zanatlije kao protagonisti

Moskva – Premda se nova premijera u Školi dramske umjetnosti u režiji Dimitrija Krimova zove Kako vam drago i temeljena je na Shakespeareu, riječ je zapravo o slobodnoj interpretaciji završnoga čina Snoviđenja u noć ivanjsku. Nakon pravih ovacija koje je premijera izazvala na edinburškom Festivalu ruska prva izvedba primljena je sa sličnim reakcijama i pravim kritičarskim panegiricima.

Priča o Piramu i Tizbi u interpretaciji zanatlija iz Shakespeareove komedije predmet je predstave, a mašta Krimova i glumačka virtuoznost stvorili su iz nje očigledno jedinstven kazališni događaj. Predstava je „inovativna, luda, komična, dirljiva, akrobatska, slobodna improvizacija o prirodi i biti kazališta“, zapisano je o njoj, ali unatoč tom „improvizatorskom tonu“ riječ je o vrhunski preciznoj i uvježbanoj majstoriji koje priča sigurno neće završiti u Moskvi, nego će otići znatno dalje.

Egzistencijalna tuga kao hit

New York – Karen Allen, glumica koju mnogi pamte iz prvoga dijela nastavka serijala o Indiana Jonesu, Otimači izgubljenog kovčega, čini se idealnom podjelom za dramu Jona Fossea Ljetni dan, priču o ženi za koju je vrijeme stalo. Poznato lice, s nešto više bora, upravo je to o čemu govori Fosseova drama u produkciji kazališta Rattlestick Playwrights i režiji Cameron Sunde. Brutalna drama koja romantične klišeje pretvara u egzistencijalnu tugu govori o životu žene kojoj je vrijeme stalo u danu kad joj je muž otišao na izlet brodom i više se nije vratio. Otad ona kontemplira o tome danu, o sebi, o odnosu s mužem, no u svemu nema monotonije, samo egzistencijalnog straha. Američka publika, često okrenuta zabavi i nenavikla na skandinavsku melankoliju, produkciju je iznimno dobro primila. Odlična režija, bolna tema i sjajna glumica u glavnoj ulozi, Ljetni dan su pretvorili u pravi izvanbrodvejski hit.