Ispovjedna čarolija glazbe

Jedinstvena njemačka diskografska edicija posvećena najvažnijim orkestralnim, koncertantnim, komornim, klavirskim i vokalnim skladbama Dore Pejačević, nakon objave sjajne snimke Simfonije u fis-molu, op. 41 i Koncertantne fantazije za klavir i orkestar u d-molu, op. 48, nastavljena je objavom odličnih snimki dviju zamašnih komornih skladbi (Trio za violinu, violončelo i klavir u C-duru, op. 29, Sonata za violončelo i klavir u e-molu, op. 35). Diskografska tvrtka cpo i na drugome CD-u ove raritetne edicije, koja kozmopolitski nastrojenu hrvatsku skladateljicu Doru Pejačević napokon čini europskom kulturnom svojinom, ostaje vjerna svojim otprve visoko postavljenim profesionalnim standardima. I na naslovnici drugog CD-a također je reprodukcija jednog akvarela Slave Raškaj (Svibanj na šljunčari), a u iscrpnoj, trojezičnoj programskoj brošuri (njemački, engleski i francuski) i ovom je prigodom otisnut esej Dorine najgorljivije i najupućenije zagovornice – akademkinje Koraljke Kos. Za visoku kvalitetu i ambijentalnu uvjerljivost tonske slike zaslužna je producentica Gabriele Starke, dok su zanatski besprijekorne i duboko proživljene izvedbe Dorina Trija i Sonate zaslugom troje izvanrednih glazbenika, koji i kao vrsni solisti i kao sjajni komorni glazbenici uživaju izniman ugled na svjetskim koncertnim podijima. To su: ukrajinski violinist Andrej Bielov (pobjednik je prestižnih međunarodnih natjecanja u Parizu, Hanoveru i Münchenu, a svira na Guarnierijevoj violini iz 1730), švicarski violončelist Christian Poltéra (kao solist redovito nastupa uz vodeće svjetske orkestre) i njemački pijanist Oliver Triendl (izvodi golem standardni i suvremeni repertoar, a snimio je pedesetak nosača zvuka). Trojici vrlo traženih solista zajednička je njihova strasna posvećenost komornoj glazbi, pa su tako dvije važne partiture hrvatske skladateljice Dore Pejačević dobile upravo idealne tumače u tom ukrajinsko-švicarsko-njemačkom triju, koji muzicira u takvu dosluhu kao da oduvijek sviraju zajedno.

Izd. cpo, 2012.

Komorna glazba velikim je dijelom sveukupna opusa Dore Pejačević, koja se, kao vješta pijanistica i violinistica, i sama u praksi rado bavila tim najistančanijim oblikom muziciranja. Skladateljičin komorni opus obuhvaća: dva gudačka kvarteta, klavirski kvartet, klavirski kvintet, dvije sonate za violinu i klavir, sonatu za violončelo i klavir, dva klavirska trija te niz minijatura napisanih za violinu i klavir. U obliku klavirskoga trija sedamnaestogodišnja skladateljica prvi se put iskušala 1902. (Trio u D-duru, op. 15), da bi osam godina poslije skladala opsežan Trio u C-duru, op. 29, koji, po itekako utemeljenu sudu Koraljke Kos, posvjedočuje „zrelost, čvrsto zasnovanu kompozicijsku teksturu u duhu komorne glazbe i savršeno vladanje klasičnom formom“.

Tri godine nakon Trija, op. 29, nastala je, također vrlo dojmljiva, Sonata za violončelo i klavir u e-molu, op. 35, koju je skladateljica revidirala 1915. Obje skladbe zapravo su začudno zreli dosezi još mlade skladateljice, koja nije bila navršila ni tridesetu. Iako je umrla prerano (u dobi od trideset i osam godina), beskorisno je lamentirati nad onim što bi, da je poživjela, još zasigurno mogla stvoriti, jer njezin je opus markiran nekolicinom djela koja se napokon ispostavljaju gotovo nezaobilaznima u stilski heterogenoj riznici europske glazbe u početnim desetljećima prošlog stoljeća. A upravo je to ono što sada sa čuđenjem, ali i ushitom, otkriva europska pa i svjetska glazbena javnost: Dora Pejačević bila je velika skladateljica!

Umjesto iznošenja vlastitih dojmova o zanosnim izvedbama dviju divnih komornih skladbi, radije ću vam preporučiti da neizostavno nabavite i na miru poslušate CD; već i te šezdeset i četiri za uho opojne glazbene minute bit će dostatne – uvjeren sam – da vam se zaboravljena kontesa Dora zauvijek usadi u duh i srce.