I danas relevantna apstrakcija

Izložba crteža, studentskih i ranih radova, kolega i dugogodišnjih prijatelja Hrvoja Devidéa i Tomislava Premerla, postavljena u Galeriji Modulor (otvorena do 10. studenoga), predstavlja intimni odvojak recepcije i interpretacije modernizma, ponajprije pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća. Riječ je o autorima koji su primarno poznati po svojem djelovanju kao projektanti, grafički i produkt dizajneri (Devidé) i kao arhitekti, teoretičari i povjesničari arhitekture te profesori (Premerl). Usporedno uz studiranje i kasnije javno, profesionalno bavljenje, jedan i drugi njegovali su disciplinu crteža, i to sinkrono tadašnjem aktualnom trenutku, napojeni iskustvom poslijeratnih avangardnih tendencija, izražavali su se kodovima apstraktnoga načina razmišljanja.

Rad Tomislava Premerla / Snimio Goran Vranić

Kako objašnjava Hrvoj Devidé: „Vrijeme Exata, Gorgone, Novih tendencija, Krugova, Raz- lo- ga, Poleta, Muzičkog bijenala, Galerije suvremene umjetnosti, Galerije Studentskog centra navuklo nas je na djelovanje na vlastitoj edukaciji kroz jedan strukturni likovni eksperiment.“ Riječ je doista o dosljednim i danas relevantnim likovnim eksperimentima, u kojima su autori akceptirajući impulse kroz sve rečene pokrete i institucije rješavali različite probleme – dekonstrukcije i rekonstrukcije prostornih odnosa, mogućnosti svladavanja površine papira, sažimanja i valoriziranja tradicije europske apstrakcije (Maljevič, Klee, Mondrian, Klee...).

Premerl često polazi od konkretnog elementa krajolika, koji postupno apstrahira, te slijedi slobodni put ruke po papiru. Devidé se povodi metodom dekonstrukcije, analizom strukture i stvaranjem nove iz rekontekstualiziranih dijelova. U slojevitosti sadržaja i bogatoj strukturi crteža može se primjerice prepoznati i promišljanje onodobne apstraktne skulpture i javne plastike, koja je prevladala dotadašnji diktat socrealističke reprezentacije (Devidé). Poneki radovi asociraju čak tlocrtno prostiranje gotičkih katedrala. Očigledna je i sklonost određenim autorskim poetikama, poput one Vlade Kristla, koje se prevode u vlastiti umjetnički sustav i identitet (Premerl).

Crtež Hrvoja Devidéa

Na pojedinim tablama autori su pomiješali radove, čime je naglašena srodnost razmišljanja, kao i različitost i samosvojnost likovnih, crtačkih rukopisa. „Crtež je uvijek početak stvaralačkoga mišljenja i sudjeluje u likovnom i prostornom stvaralaštvu kao misao i akt, od ideje do ostvarenja, do konačne svoje namjere. Crtežom se kao primarnom gestom razjašnjava vlastita ideja o djelu, on je sredstvo objašnjavanja uvijek apstraktne misli, dakle, komunikacija stvaraoca sa samim sobom“, tumači Tomislav Premerl. Bitno je naglasiti crtačku podlogu dobivenu od velikoga crtača i pedagoga Kamila Tompe i ondašnjega njegova asistenta, akademika Josipa Vanište.

„Vrijednost ovih dvaju povezanih, ali međusobno različitih umjetničkih opusa, koji su nastali u okviru jedne male prijateljske zajednice, i to upravo u vrijeme kada je ideologija apstrakcije ponovno osvajala službeni svijet umjetnosti kao povijesno superiorna umjetnička svijest, iz današnje perspektive počiva upravo u njihovoj – nedogmatičnosti“, zaključuje u svom tekstu Ivana Mance. Izložbom, svojevrsnom posvetom generaciji čiji su pripadnici bili istaknuti intelektualci poput Mladena Kuzmanovića, Predraga Jirsaka i Fedora Kritovca, upotpunilo se poznavanje dvaju važnih opusa te se osnažila mogućnost sagledavanja jednog iznimno dinamičnog i važnoga povijesnoga razdoblja.